Ne stišavaju se reakcije na izostanak dočeka zlatnih vaterpolista u metropoli. Danas i zaslugom zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji je za svog druženja s novinarima dobar dio svog obraćanja posvetio upravo toj temi. Iako, možda bi mu bilo bolje da nije!
Naglasio je da mu je žao izostanka organiziranog dočeka, kojega je u ovakvim prigodama do sada redovito organizirala gradska vlast (pokojni Milan Bandić je, kao pravi populist, "doktorirao" na toj temi"), a čelni čovjek Zagreba i stranke Možemo! je kazao i ovo: "Da sam znao da postoji bilo kakva želja da imaju doček na Trgu, naravno da bi se on dogodio. Sami ili s vladom. Ono što je dosad bila praksa jest da smo doček organizirali zajedno, vlada i Grad Zagreb. Nikakve pisane komunikacije prema gradskoj upravi nije bilo. Navodno je bila neka komunikacija telefonom na nekim nižim operativnim razinama, to nije došlo do nas. Ne znam zašto jer zadnji doček smo zajedno organizirali na najvišim razinama... Mi očekujemo da resorno ministarstvo komunicira s nacionalnim sportskim savezima i da to zajedno organiziramo. Zato kažem da je došlo do problema u komunikaciji"...
Dakle, "da sam znao" i "ne znam zašto nije došlo do nas"... Očito je Tomašević sa suradnicima te sunčane subote bio do kasnih poslijepodnevnih sati bio zauzet sumiranjem dojmova i pregledavanjem selfieja s prosvjeda na Markovom trgu, jer kako drukčije objasniti da "nije znao" da su izbornik Ivica Tucak i njegove Barakude u Dohi baš ove subote osvojile svjetsko zlato, u rijetko dramatičnoj utakmici s Talijanima?! Drugim riječima, Tomašević kao da je zaboravio da nije u oporbi, nego na vlasti. Barem u Zagrebu. Naravno, i vikendom.
A onda je prebacio lopticu: "Zašto vlada nije organizirala skup na Trgu? Što, ne bi dobili dozvolu od Grada?"...
Ispričavao se i što nisu zvali medije na primanje zlatnih sportaša na prijem kod njega, a ponovio je i možda najsramotniju rečenicu iz PR seta Možemo! na temu dočeka, onu koja najviše miriše na demagogiju i jeftin izgovor. Pogađate, kazao je kako se "nada da će svečani doček vaterpolistima biti organiziran nakon idućih Olimpijskih igara". Dakle, nešto kao, osvojite još jedno zlato u svjetskoj konkurenciji, pa ćemo vas dočekati kako spada! Zanimljiv pristup poticanju sportske izvrsnosti, mora se priznati. Očito su i PR-ovci Možemo! ponosni na taj smiješni izgovor, jer je nešto slično, večer prije, gostujući u Otvorenom HRT-a, ispalila i saborska zastupnica Ivana Kekin.
Nego, stanimo trenutak na loptu! Može i vaterpolsku. Zbilja, je li nužno organizirati dočeke na Trgu bana Jelačića nakon baš svakog zlata? O njima je toliko toga ispisano, neki ih vide kao manifestacije nacionalnog ponosa i podgrijavanja nacionalizma ("To mogu samo Hrvati!"; "Što bi tek bilo da nas je više!", itd.); drugi u dočecima vide svojevrsni ispušni ventil najširih masa koje se barem na tih dva-tri sata mogu poistovjetiti s pobjednicima, ali svi će se složiti u jednom – sportovi o kojima je riječ kod nas imaju najmanje koristi od čitave halabuke!
To vrijedi i kad je u pitanju najpopularniji nogomet (pogledajte samo na kakvim se stadionima kod nas igra profesionalni nogomet i u kakvom je katastrofalnom stanju većina travnjaka!), sjetite se koliko se puta rukometašima obećavalo "Rukometni dom" i bolje uvjete, a ne bi škodio ni koji bazen više. Donedavno smo čitali kako Budimpešta ima više bazena nego cijela Hrvatska...
Međutim, Tomašević i suradnici nisu, a to bi se očekivalo od deklarativno antipopulistički nastrojenih političara, kazali: "Nećemo trošiti na dočeke, vatromete i parade, nego ćemo u bliskoj budućnosti otvoriti još jedan bazen!". Progresivna ljevica, kako im se inače tepa, prihvatila je retoriku po kojoj su dočeci krajnja svrha velikih sportskih uspjeha i onda – u nedostatku argumenata kojima bi valjano obranili svoj propust – počeli s jeftinom demagogijom. Uključujući i ovo famozno "čekamo vas nakon Olimpijskih igara". Dakle, imamo doček na poček!
Istodobno, svoje su zlatne vaterpoliste dočekali Splićani, Dubrovčani i Šibenčani. Naravno da ni politički protivnici "možemosa" nisu propustili šansu da ih napadnu i zbog navodnog manjka domoljublja (HDZ-ovci su im nabijali na nos kako ni na prosvjedu nije bilo hrvatskih zastava), ali daleko je važnije od dnevno-političkog prepucavanja to što su zbog izostanka dočeka reagirali i neki zaslužni sportaši, čija riječ ima težinu.
Primjerice, Tomislav Paškvalin, trofejni hrvatski vaterpolist, osvajač dva olimpijska zlata. "Kao Zagrepčanin, ja se moram ispričati svim reprezentativcima, izbornik, stručnom stožeru, svima koji su sudjelovali u ovim uspjesima zadnjih mjesec, mjesec i pol dana, što su doživjeli ovakvu neugodu u Zagrebu... Kao Zagrepčanin sam ponižen, uvrijeđen i tužan. Ovo je dno dna. Tužan sam", kazao je među ostalim Paškvalin.
Vidjet ćemo je li i aktualna zagrebačka vlast izvukla pouke iz slučaja kojega je sama zakuhala, i pritom je potpuno deplasirano "vaditi" se na to da je netko u Gradu (pre)vidio ili da netko iz Ministarstva nije poslao mail.
Hrvatski vatepolisti su prošle subote bili svjetska vijest. Samo, eto, imali su tu nesreću da su osvojili medalju baš na dan prosvjeda Možemo! i ostalih. Tko im je kriv! Valjda će imati više sreće s tajmingom drugi put, na Olimpijskim igrama!
