Travanj je mjesec kad u nas najintenzivnije zaudara prčevina sentimenta akonto zla endehazijske državice, premda, zahvaljujući množini bučnih perverznjaka i iščašenih medijskih portparola što se i danas u svojoj emocionalnoj izopačenosti sladostrasno užgaju na progon Srba, pogrom Roma i program nestanka sviju manjina, zadah naslijeđâ poglav(ić)nikova kadavera u Hrvatskoj ne gubi intenzitet smrada ni "priko svega godišća". Pa opet, sezonski – poput šparoga, bljušta ili gljiva – čim prestane zajebancija oko žovijalnog instituta "aprilililiiiiii…", nesmetano krene seriozni štajun domovinskog ustaševanja.
I, baš mi u Splitu moramo biti pegule u cijeloj državi, pa da se u našem gradu – na korak, nota bene, od sveučilišnoga kampusa: tog mrijestilišta...