Ako ste vlasnik apartmana, podstanar ili turistički iznajmljujete, e onda je ovo tekst za vas. Postoji veliki previd

Autor teksta je hotelijer i stručnjak u turizmu, koji je u Ministarstvu turizma radio dva desetljeća. Bio je glavni savjetnik ministra, načelnik Odjela za razvoj turizma i prvi načelnik Odjela za kategorizaciju.

Goran Šebelić/Cropix

Dana 18. listopada 2024. potpredsjednik Vlade i nadležni ministar Branko Bačić prezentirao je medijima ciljeve i mjere stambene politike za sljedećih pet godina sadržane u dokumentu Nacionalni program stambene politike do 2030. Riječ je o prvoj strategiji stambene politike u proteklih trideset četiri godine.

Za ostvarenje strateških ciljeva stambene politike donijet će se „paket više od 10 mjera“, koje će biti propisane u nekoliko zakona. Osnovne mjere su sljedeće:

· stavljanje u funkciju praznih stanova u privatnom vlasništvu,

· obnova i stavljanje u funkciju stanova u državnom vlasništvu;

· poticanje gradnje novih stanova;

· poticanje dugoročnog najma stanova u višestambenim zgradama;

· program najma privatnih stanova posredovanjem države;

· pojednostavljenje pripreme dokumentacije za gradnju obiteljskih kuća na ruralnim i prigradskim područjima;

· gradnja novih studentskih centara;

· unapređenje institucionalnih uvjeta za razvoj neprofitnih stambenih zadruga;

· uspostava revolving fonda;

· unapređenje modela APN-a itd.

Sudeći prema velikom broju mjera može se reći da je riječ o veoma ambicioznom Nacionalnom programu stambene politike. Naime, nedvojbeno je da Vlada nakon toliko godina čekanja shvatila da je učinkovita stambena politika preduvjet za provedbu učinkovite demografske politike, u svrhu sprječavanja depopulacije, koja je postala nacionalni problem broj jedan. Međutim, vrijeme će pokazati koliko će pojedine najavljene mjere biti učinkovite odnosno realne. No, i ako ih samo dio bude učinkovit, to će biti veliki uspjeh u odnosu na sve što se do sada poduzimalo.

To je nedvojbeno pozitivno što se moglo čuti na ovoj prezentaciji. Međutim, postoji i jedna nelogičnost/apsurd, a to je da su izostale dvije najvažnije mjere i to zaustavljanje daljnje apartmanizacije zgrada i provedba njihove deapartmanizacije u primjerenom roku, na primjer, u pet godina, nakon čega bi svi apartmani u zgradama bili vraćeni u stambeni fond. Kako je to moguće? Vratimo se na početak prezentacije pa će nam biti jasno.

U uvodu prezentacije „paketa mjera“ stambene politike naglašeno je da su tri strateška cilja stambene politike: priuštivo stanovanje, održivo stanovanje (op.a. u tehničkom smislu) i prostor u funkciji stanovanja. Izostavljen je još jedan važan cilj stambene politike, a to je zaštita prava stanara na dostojanstven miran život u višestambenim zgradama koji je sada ugrožen njihovom apartmanizacijom. Postavlja se pitanje: Kakva je to stambena politika koja ne štiti ova prava postojećih i budućih stanara?

Štoviše, sada iz prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada možemo zaključiti da je cilj stambene politike značajno smanjiti rast novih apartmana u zgradama, ali ne i vratiti sve apartmane u stambeni fond. Taj se cilj namjerava ostvariti mjerom „suglasnost 80 % suvlasnika“. Znači svi sadašnji apartmani ne vraćaju se u stambeni fond, a samo se novi apartmani sa ovom suglasnosti isključuju iz stambenog fonda. Ovo nisu reformske mjere nove stambene politike nego samo „kozmetičke“ kojima se ne može sanirati šteta dosadašnje nerazumne stambene i turističke politike da se prešutno dozvoli apartmanizacija zgrada. To je blaža varijanta stare štetne politike. Štoviše, ovim mjerama stambene politike nije mjesto u Zakonu o upravljanju i održanu zgrada nego prije svega u Nacionalnom programu stambene politike, Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i drugim zakonima.

Ne može cilj stambene politike biti da se i dalje krše prava stanara na dostojanstven miran život u stambenim zgradama zbog velikog broja postojećih i ograničenog broja novih apartmana, kao što se predlaže Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada. Zar to nije apsurdno?

Osnovni ciljevi stambene politike moraju biti priuštivo stanovanje mladim obiteljima i studentima i zaštita prava postojećih i budućih stanara na dostojanstven miran život u višestambenim zgradama. Samo se dvjema navedenim mjerama, kojima se svi apartmani u zgradama vraćaju u stambeni fond, ostvaruju oba cilja stambene politike i to u dio odmah (preko noći), a dio u veoma kratkom roku. Sve ostale mjere iz prezentiranog „paketa mjera“ se odnose na priuštivo stanovanje i dobrodošle su kada se počnu provoditi za dvije, tri i više godina.

Još se čeka samo prezentacija promjena Zakona o ugostiteljstvu kojom bi se trebali definirati pojmovi „pružanje usluga smještaja i drugih ugostiteljskih usluga u domaćinstvu“, „domaćin“ i „domaćinstvo“. Nakon toga očekuje se da će se i udruge obiteljskog smještaja koje sada okupljaju domaćine i iznajmljivače/rentijere transformirati u udruge koje će okupljati samo jedne ili druge.

Nadajmo se da će Vlada shvatiti ovaj previd i da će jedan od ciljeva Nacionalnog programa stambene politike biti i zaštita prava postojećih i budućih stanara na dostojanstven miran život, koji jamči Ustav RH, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da će u tu svrhu provesti deapartmanizaciju višestambenih zgrada.