Samo neupućeni bi mogli pomisliti, nakon površnog prvog pogleda na siluetu koja naizgled bez napora, uvijek istim, sporim tempom ‘klizi‘ hodnicima splitskim (a i šire) pravosudnih institucija, kako je u pitanju nekakav naivac... I bili bi u krivu, kako bi samo grdno pogriješili!
Jer odvjetnik Željko Lubina je sve samo ne to. Čovjek je bio aktivno uključen u nekoliko višemilijunskih slučajeva, a nisu mu strani ni složeni kazneni predmeti. Ti gospodarski slučajevi su mu donijeli lijepu zaradu, počevši od gotovo zaboravljenog zastupanja radnika tvornice Dalmacije Dugi Rat, preko privatizacije Laurusa te ‘cijeđenja‘ Prometa, odnosno Grada Splita, do preko sto tužbi koje je pokrenuo protiv države, o čemu smo već detaljno izvještavali.
Državu je tužio za naknadu izgubljene zarade, ali i izgubio u gotovo svim slučajevima. ‘Zahvaljujući‘ kaznenom progonu tužiteljstva s kojim je bio suočen zbog sumnji u ne baš legalno postupanje, nije mogao zastupati ostale klijente. Hrvatska odvjetnička komora mu je zbog tih eskapada na rubu zakonitosti izrekla mjeru ‘obustave prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti‘. Pa je recimo Jozo Čabraja, poznati kaštelanski lik iz kriminalnog miljea, ostao bez adekvatne pravne pomoći, negodovao je Lubina. Ipak, zabrana obavljanja advokatskih poslova mu je ukinuta na vrijeme da zastupa majku jedne od žrtava Filipa Zavadlava. Nastup odvjetnika Lubine na ročištima je posebno impresivan, jer unatoč činjenici da rijetko nosi ili sa sobom ima nekakve materijale ili fascikle, uvijek vlada materijom te postavlja zanimljiva pitanja strankama ili svjedocima. Zato je posebno opasno Lubinu podcijeniti...
Tužio je svojedobno Mladena Bajića i Dinka Cvitana, čelne ljude hrvatskog pravosuđa, a među splitskim odvjetnicima kruži priča kako je upravo Lubina zaslužan za nekakav red s reklamnim materijalima koji se ostavljaju u portunima zgrada... Upravo je on davno, prije tko zna koliko godina, tužio (ili zaprijetio tužbom, taj dio se u ovoj urbanoj legendi pomalo zagubio) izdavače propagandnih letaka zbog povrede posjeda – zbog ubacivanja u poštanske pretince – pa su uvedene dodatne police na koje se odlažu ponude trgovačkih lanaca.
Jedna od novijih eskapadama poznatog splitskog odvjetnika je bio prijedlog za ocjenu ustavnosti odluke Vlade RH o konverziji kune u eure. Tečaj zamjene bi trebao računati na dvije decimale, 7,53 kuna za jedan euro, a ne 7,53450, jer se kuna dijeli na sto lipa što je jedino zakonito, smatra odvjetnik Lubina. Nota bene, nedavno je Lubini na Ustavnom sudu odbijena jedna njegova manje poznata zanimacija, nije mu prošao prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 2.a. pravilnika o visini nagrade za rad odvjetnika...
Možda se čovjek samo dobro zabavlja, jer kao da mu nije dovoljno tih pustih postupaka – u redu, ne mora plaćati odvjetnika, ali sudske pristojbe i razni drugi troškovi (recimo za pravne usluge druge strane, kada izgubi slučaj) ipak dolaze na naplatu – pa se upušta u sudovanje i zbog bagatelnih troškova.
Malo možda začuđuje, ali imajući u vidu nabrojane manevre odvjetnika koji je napunio 70 godina, najnoviji slučaj je posebno zanimljiv. Nije naime Lubina imao nikakvu namjeru platiti ‘pauka‘, tog među vozačima omraženog prometala, nakon što je po nalogu Prometnog redarstva Grada Splita ‘premješteno‘. Prekršaj je sam po sebi također zanimljiv, jer je Lubina (tijekom postupka nije tvrdio da je netko drugi vozio, a istog popodneva je s deponija na Pujankama preuzeo vozilo uz predočenje prometne) parkirao svoj Range Rover Evoque – na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom! Kao što pretpostavljate, luksuzni SUV nije imao znak pristupačnosti...
Uglavnom, Lubina nije podmirio 59,73 eura, odnosno 450 kuna plus zatezne kamate troška ‘pauka‘ već je sve skupa došlo do – ovrhe! A račun odvjetnika je ionako pod značajnim stresom posljednjih tjedana i mjeseci, račun njegovog odvjetničkog društva je u blokadi. Prema posljednjim informacijama, dug prema poreznicima je nekih 50-ak tisuća kuna. Uglavnom, u postupku koji je proveden odvjetnik Lubina je konstatirao da ništa ne duguje tužitelju (dakle Split parking d.o.o., koje je u postupku zastupala pravnica Ivana Relata, poznata splitska HDZ-ovka) ‘jer mu nije izvršio nikakvu uslugu niti mu je za to dao nalog te da se nije parkirao na zabranjenom mjestu‘.
Na žalost po Lubinu, sud je pregledom dokaza pa tako i fotografija s ‘mjesta zločina‘ utvrdio da je Range Rover bio parkiran na mjestu za osobe s invaliditetom, da nema oznake pristupačnosti te da je po vozilo došao upravo Lubina i tako se pasivno legitimirao. Tako na snazi ostaje platni nalog, tj ovrha, a pored ‘osnovnih‘ 59,73 eura plus kamate, odvjetnik mora platiti parnične troškove suprotnoj strani u iznosu od 48,11 eura. Kako je ovo nepravomoćna odluka, ne sumnjamo da će odvjetnik Lubina iskoristiti sve pravne lijekove pa tako i jednu sasvim malu žalbu. Jer, zaboravili smo napomenuti, već je prošlo četiri i pol godine od ‘slučaja pauk‘...
E, i da, gotovo smo zaboravili: priupitali smo o svemu Lubinu, no odvjetnik je u svojoj klasičnoj maniri odmahnuo rukom, i uz lagani smiješak otišao svojim poslom. Pokušali smo još jednom koji dan kasnije jer nikad se ne zna, ovaj put e-mailom kako bi imali i čvrste, pisane dokaze. Čestitali smo Lubini Novu godinu te postavili pitanja vezano za ovaj slučaj, ali i blokadu računa, tužbe, ponudili jedan generalni pregled stanja u najmanju ruku kontroverznog odvjetnika. Uzalud. Uputio je i on najbolje želje, ali od konkretnih odgovora – ništa.