Presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u ovom slučaju osobito je važna radi zaštite prava osoba s duševnim smetnjama na dostojanstvo i život prilikom postupanja policije, koja mora prema tim osobama postupati osobito pažljivo te što je moguće u većoj mjeri štititi njihov fizički i psihički integritet.
Ovdje se radi o muškarcu (V.D.) koji je bolovao od shizofrenije te je već bio zlostavljan od strane zagrebačke policije 2006. godine, kada je pretučen u stanu svojih roditelja dok je bio vezan plahtom za ruke i noge, a kojom prilikom je pregrizao vlastiti jezik.
Pet godina poslije ESLJP je donio presudu u njegovu korist te je tada utvrdio i supstantivnu i proceduralnu povredu zabrane mučenja iz članka 3. Konvencije, no isti policijski službenici ostali su raditi na istim radnim mjestima.