Konačno je došao dan ponovljene presude Filipu Zavadlavu za trostruko ubojstvo Marina Bobana, Jurice Torlaka i Marina Ožića Paića u siječnju 2020. godine u splitskom Varošu.
Tako je lancima zauzdani Zavadlav danas u 13.30 sati ucupkao u splitsku sudnicu u pratnji dvojice policajaca s novom frizurom - obrijane glave, ispirsanog lijevog uha, u mornarskoj majici i modrim hlačama.
Sutkinja Višnja Strinić odmah je počela čitati presudu kojom je Zavadlav dobio 40 godina zatvora, a on se uglavnom cijelo vrijeme smijao, iščuđavao i kimao glavom gore-dolje, podrugljiva osmijeha.
VIDEO:
U sudnici su sve oči bile uprte u njega, što od novinara i snimatelja, studenata prava i ostalih prisutnih, dok oca i brata nije bilo. Iako unutra ovaj put nije bilo nekih zanimljivih scena koje je Zavadlav znao izvoditi, one su se ipak odvijale ispred.
Naime, brat Stanislav zakasnio je na suđenje, nisu ga pustili unutra, a onda je, primijetivši da prvi novinari izlaze iz suda van, negodujući udario šakama po staklu, nakon čega ga je policija doslovno odnijela na rukama. Za vrijeme čitanja presude, a kasnije i obrazloženja, Zavadlav je osim smijanja tu i tamo gledao u šoku i nevjerici, dignutih obrva, pa bi vrtio glavom lijevo-desno, a potiho je i zapljeskao kada je čuo "40 godina".
Smijuljenje je danas ipak bio njegov glavni obrambeni mehanizam s obzirom na to da nije imao prilike govoriti.
Kako je Strinić rekla: "Motiv je u psihi okrivljenika, a s obzirom na to da on negira da je počinio zločin, nije ni izrazio kajanje, zašto je to učinio - to zna samo on, a mi možda nikad nećemo saznati."
Podsjetimo, iako je ranije Zavadlav progašen kao "potpuno raspravno sposoban", psihijatri koji su ga pregledali utvrdili su i da "pokazuje simptome miješanog poremećaja ličnosti s antisocijalnim, narcističkim i histrioničnim elementima. Ne boluje od prave duševne bolesti, psihotičnog poremećaja, nema ovisnosti o alkoholu ili psihoaktivnim sredstvima".
Njegova su ponašanja na sudu objasnili kao obrambeni mehanizam kojim bježi od stvarnosti. Dok je jednom na ročištu govorio talijanski, danas je dominiralo smijuljenje i podsmjehivanje, a ništa neobično nije da se baš smijeh koristi kao obrambeni mehanizam u neugodnim i nelagodnim situacijama, da se prekriju tuga, sram, strah ili slične negativne emocije.
Kaje li se Zavadlav u sebi i koje točno emocije ima, ne možemo reći, ali ono što je sigurno je da se ovaj zločin smatra jednim od najvećih i najbrutalnijih zločina u Dalmaciji.
Istaknula je to i Strinić, dok je Filip pred kraj listao i prebirao papire po svom fasciklu, a na samom je kraju digao ruku želeći nešto reći.
Međutim, sutkinja mu je rekla da više nema obraćanja sudu... Ruke su mu opet stavili u lisičine i Zavadlav je sud napustio ovaj put bez riječi, cupkajući vezanih ruku i nogu. Županijski sud u Splitu ponovno je, dakle, zaključio da je Zavadlav kriv samo za obična ubojstva, a ne ona počinjena iz bezobzirne osvete.
Prema obrazloženju presude, bezobzirna osveta nije dokazana.