U raljama pohlepe i betonizacije Dalmacija gubi svoju čar. Gradovi i općine u srcu Dalmacije kao da se natječu u devastiranju kulturne baštine i prirodnih ljepota. Vrhunski stručnjaci koji imaju viziju razvoja tih mjesta postaju redikulizirani.
Težaci i ribari se samo u dalmatinskim pjesmama spominju. Pod tiranijom profita prostor se urbanistički devastira, a sve kulturološki nazaduje.
Bahatost i kulturocid potkopavaju temelje i kulturnog blaga i uživanja u prirodnim bogatstvima. Pozitivna iznimka su grad Solin i Kaštela, koji su od devedesetih godina konačno (ekološki) "prodisali".
U Dalmaciji i priobalju ne posustaje betonizacija, divlja gradnja, masovni turizam, kaos u prometu i prostoru, bahatost vozača, kičeraj sa štandovima... Tamo se ugostitelji gotovo natječu tko će im...