Mirna smo ulica, jednosmjerna, u kvartu većinom stambenih zgrada. To su one s više portuna i s desetak stanova. Ni lifta nemaju, a ni mjesta za lift koliko su stare. To je samozvani Split Dva.
Držali smo se prvih godina "otkrića" Splita, dok je turistička plima dosezala do gležnja. Kad je narasla do koljena još uvijek smo bili neatraktivni za goste iz šatrenog svijeta, a kad je prije par godina poplava došla do grla i mi smo dobili prve furešte. One tipične splitske, mlade, bučne, nabrijane. U cijeloj ulici tek u par apartmana. Odnosno stanova pretvorenih u apartmane.
U jedno popodne otkrili smo kako je tegoban život građanima bližima jezgri, u elitnijim kvartovima. Mlađarija se vratila s kupanja i spremala za izlazak. Satima. Svi smo čuli tko koga voli, kako je bilo...