StoryEditor
Biznisadrian

Adriatic - gdje su ljudi vrijedni i sposobni: obitelj Mikulić udružila je snage, razmahala kreativnost i uložila znoj

Piše PSD.
27. kolovoza 2020. - 18:45
Božidar Vukičević/Hanza media

Vani prži toliko da su i cvrčci ostavili gudala i skoknuli na bevandu, ali unutra je ugodno. Ko u podrumu!

Na stranu sva blaga Mikulićeve špilje, ali čovjeku je nekako najvažnije bilo istaknuti zidnu fotografiju, to je ona crta, da ne kažemo spirala ili DNK obiteljskog postanka i opstanka.

Možda griješimo - eno ga živa, pa ga pitajte kad naletite u Mokalo, nadomak Orebića na Pelješcu - ali vjerojatno smo pogodili: na fotografiji su Mikulićev otac Josip i Mikulićev sin Antonio u vinogradima plavca malog na čuvenom Postupu.

- Ovo je jedina vinarija na lokaciji Postup, praktički je u vinogradu. Otvorili smo je prije tri godine na inicijativu sina Antonija, a on je sve što zna o lozi, podrumu i vinu naučio od djeda Josipa koji ima četiri razreda pučke škole, ali je život proveo u vinogradu, pa ni danas nije odustao - tumači nam ponosni Igor zašto mu je bitna fotka koja slikom opisuje ovo što vam govorimo: djed, unuk i čokoti.

Mikulići se turizmom bave dugo, a krunski je dragulj njihove ponude hotel "Adriatic" u središtu Orebića. Prekrasna bijela kamena dvokatnica, čije južno pročelje krase nizovi drvenih prozora, ne da vam pogledati igdje okolo.

Pred njom je terasa obiteljskog restorana "Stari kapetan", izvedena kao brod u drvu, nasukan na žalu. S bande gotovo da možete skočiti u more.

image
Božidar Vukičević/Hanza media

- To je prvi hotel samo za odrasle u Hrvatskoj i jedini „heritage” hotel na Pelješcu. Radi se o nekadašnjoj zavjetnoj crkvi svetog Stjepana iz 16. stoljeća na mjesnoj šetnici. Zgradu smo kupili 2008. godine, obnova je trajala četiri godine i renovirani objekt otvorili smo u svibnju 2012. godine - govore nam Mikulići.

Vrijedi više

Baštinski hotel ima četiri zvjezdice, ali vrijedi više i gostima nudi šest dvokrevetnih soba. Ako nas pitate, što će gostu više.

- U sklopu hotela posluje restoran, jedan od najboljih u regiji. Nudimo dnevno svježu ribu, ali i druge tradicijske recepte - kaže Sabina, Igorova supruga.

Treba reći da je "Adriatic" prije koju godinu dobio nagradu "Adrian" u nacionalnom izboru malih obiteljskih hotela.

Preko puta, čini se da je rukom možete pomilovati, bijeli se kamena Korčula, okolo je razbacan po koji škojić, a kanalom između otoka i poluotoka vladaju zmajevi: kitesurferi i jedriličari na dasci, tu vjetrovi diktiraju dnevni ritam života, tu je blizu Viganj, raj zemaljski za jahače maestrala.

Tuda su brodovi u prolazu sirenama oduvijek pozdravljali drevni kraj starih kapetana.

A u butik vinariji u Mokalu Igor Mikulić nam objašnjava zašto su sve boce omotane slamom:

- Ona je najbolji izolator, čuva temperaturu! I ribu možete čuvati u slami, a riba neće poprimiti miris slame. U staroj Austriji tako je caru u Beč slano sve odavde, pakiralo se u drvene kutije.

Tu je stari osmanski kotao za rakiju, koliko god im vjerski propisi nalagali da ne piju, tu su mješine i tisak za gnječenje grožđa, stara metalna poljevača i sto drugih sitnica, a Mikulići imaju i planove:

- Zaruke i vjenčanja! Ali za uži krug uzvanika, uglavnom su to stranci. Kuća bi parovima na dar dala bocu najskupljeg našeg vina. U drvenoj kutiji zakovanoj čavlima i zapečaćenoj voštanim pečatom. I sad, mladi se obvezuju da je neće otvoriti dok im brak - ne daj bože - ne dođe u krizu. Znači, ako nalete bračne oluje, kutiju otvori i ljubav obnovi - smije se Igor.

Prvo, pa muško

Ima još: Mikulići namjeravaju na osam metara dubine i na 500 kvadrata površine urediti izložbeni prostor o lozi i vinu, maslinovu ulju. Kad smo već kod vina, a na Pelješcu nikada niste daleko od njih, pravi je čas da upoznate sina, onog momka s fotografije u vinariji Mikulićevih:

- Naš tradicionalni postup, etiketa Postup Mikulić, berba 2016. godine, osvojila je Decanterovu medalju u Londonu prošle godine! To je bila moja natjecateljska premijera: prvo, pa muško! Stari me nagovorio... Sudjelovalo je 17.000 vina iz 51 države, a mi osvojili broncu, golem je to vjetar u leđa. Nije vino bilo ni ispeglano ni ušminkano, samo onako kako ga je pravio djed, tako sam i ja radio.

Vidi se iz aviona da je Antonija oduševila vinarska strana obiteljskog albuma, što se ljubi s krajem u kojemu živi i radi. Kaže da vrhunski postup izvode u dvije varijante, jedan je tradicionalni, drugi selekcijski. Iz vlastitih vinograda, naravno. Nađete li se u Mikulićevu resortu u Mokalu, možete i zobati opojne bobe koncem ljeta.

- Sedamdeset posto našeg vina plasiramo kroz butik vinariju i našim gostima, a moguće je naše etikete pronaći i u specijaliziranim restoranima. Radimo i korčulanski pošip od naših koperanata iz Smokvice - ističe Antonio, dok filete igluna, rumene lignje i velike kozice podlijevamo da ne ostanu na suhom.

image
Božidar Vukičević/Hanza media

Ovo smo u drugom njihovom restoranu, u krugu resorta u Mokalu: gledajući sa sjevera, najprije se nižu loze, pa ide vinarija, onda dvije kuće s 15 apartmana, zatim klasični kamp, pa novi glamping - o čemu ćemo malo kasnije - i sjenoviti restoran na stijenama, a pod vama more. Iz kojeg svaki dan na pjate skaču već spomenuti birani primjerci.

A komu je slatko draže od slanog, nek skoči u bazen, par koraka i pred njim je!

- Tu je i naš klasični kamp, još 2008. godine dobio je turistički cvijet za najbolji mali kamp u Hrvatskoj i otad je među najboljima u zemlji, četiri zvjezdice, ističe Sabina, pa dodaje:

- Ima još nešto još bolje – glamping! Ljudi žele kvalitetu i visok standard, u to nas je uvjerilo i naše hotelijersko iskustvo, pa smo odlučili investirati u glamping šatore.

Što je glamping

To je potpuno drugačiji pristup kampiranju: svaki od šatora ima čvrstu drvenu konstrukciju, a krov i stranice su platneni, krov u dva sloja među kojima struji zrak. Svaki „šator” ima kuhinju sa svim potrebnim elementima i uređajima, dnevni prostor sa stolom i naslonjačem, spavaću sobu ili dvije, toalet s tušem, klimatizacijski uređaj, televizor, prostor za sjedenje vani na trijemu.

Otprilike, svoja kućica, svoja slobodica. Svakoj od 11 parcela pripada i po mrvu dvorišta pod vazdazelenim krošnjama.

- Jedini smo takav objekt u južnoj Dalmaciji, zadnji prije nas je na zadarskom području. Ljudi žele provoditi vrijeme u prirodi, da imaju svoju intimu, da nisu u zajedničkom smještaju... Jako smo zadovoljni s obzirom na okolnosti, pokazao nam se ovaj iskorak kao pun pogodak. Mislimo da će se isplatiti, jesenas smo to radili, prije korone, uvijek treba ulagati u dodanu vrijednost - objašnjava Sabina.

Obitelj vjeruje, kaže Antonio, da će biti popunjeni 120 dana, čim se stanje s pandemijom normalizira.

- Ne biste vjerovali, čak 60 posto rezervacija u glampu bilo je iz Nizozemske, vidjet ćemo što će biti dalje, a slijede Nijemci, Austrijanci, Poljaci, Slovenci, ali i domaći svijet, govore domaćini.

image
Antonio,Sabina i Igor Mikulić u vinariji u sklopu Adriatic holiday resorta Mikulić.
Božidar Vukičević/Hanza media

Zanimljivo je da su šatore za glamping naručili na domaćem tržištu.

- Uglavnom surađujemo s hrvatskim tvrtkama, zašto naše tvrtke ne bi radile?! Tako su nam kreveti, namještaj i stolice iz Slavonije, da ne nabrajamo sada sve po redu... U restoranima nudimo lokalnu kuhinju i namirnice, a u uređenju smještaja prevladava nacionalno - kažu Mikulići.

I nije teško skužiti, a bruje ovog ljeta i svi mediji – gosti se žele odmoriti s izraženim osjećajem sigurnosti, globalno nas je već izmorila i iscrpila ta nevidljiva beštijica, pa svatko gleda kako se okrijepiti prije jeseni i novih tristo čuda, tako da personalizirani pristup itekako igra.

Ruku na srce, nije ni nama škodio!

Ajmo, cvrčci, di su gudala, bit će zima duga...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. listopad 2020 04:33