Banane su voće koje se u svijetu najviše izvozi, primjerice, samo Velika Britanija godišnje uvozi oko pet milijardi banana, a njihova će cijena biti sve veća jer klimatske promjene golema su prijetnja za mnogima omiljeno voće.
Globalno zatopljenje i bolesti koje se zahvaljujući tome šire ugrožavaju proizvodnju banana poput gljivične infekcije koja se iz Australije proširila na Aziju i Afriku, a potom i Južnu Ameriku. Jednom kad je plantaža zaražena, to uništava sva stabla banana i stručnjaci kažu kako se izuzetno teško riješiti infekcije. Mutacije gljivica ugrožavaju i cavendish, najpopularniju svjetsku vrstu banana.
Spore gljivica su iznimno otporne, poplave i jaki vjetrovi mogu ih proširiti puno brže nego u uvjetima normalnijih vremenskih prilika, a proizvođači su suočeni i s rastom cijena gnojiva i transporta, kao i manjkom radne snage. Kad se tome doda utjecaj klimatskih promjena na opskrbu, cijene banana će rasti i ostati visoke, a jedno od vrlo važnih pitanja je i održiva proizvodnja jer kupci sve više traže voće i drugu robu proizvedenu na taj način.
Banane nisu jedini proizvod na koji utječu klimatske promjene, među njima je i kakao, čija je cijena u veljači ove godine dosegnula rekordnu razinu jer su nasadi u zapadnoj Africi bili pogođeni suhim vremenom. Kao rezultat toga cijena osnovnog sastojka čokolade udvostručila se od početka 2023. godine. Dvije zemlje koje su najveći proizvođači kakaa, Gana i Obala Bjelokosti, pogođene su vremenskim fenomenom El Nino, koji uzrokuje vruće i suho vrijeme.
Dugo, vruće, suho ljeto na većem dijelu Mediterana oštetilo je i nasad maslina i uzrokovalo lošiji urod jer je smanjena vlažnost tla utjecala na stabla i plodove tijekom ključnog dijela sezone rasta. Rezultat toga je da su cijene maslinova ulja dosegnule rekordne visine.
Između travnja 2022. i svibnja 2023. godine, prosječne temperature bile su za 2,5, nekad i četiri Celzijeva stupnja više od prosjeka u mediteranskim zemljama, uključujući i Španjolsku, jednog od najvećih svjetskih proizvođača maslinova ulja. U kombinaciji s dugotrajnim manjkom kiše tijekom više od godinu dana, to je dovelo do ozbiljne suše. U Andaluziji na jugu Španjolske, primjerice, zalihe vode su na samo 25 posto kapaciteta.
Već nekoliko godina uzgajivači riže od Italije do Indije osjećaju utjecaj klimatskih promjena na svoje usjeve. Problem je višestruk, nekad je to suša, nekad poplave, a na usjeve utječe i povećana slanost vode koja prodire na polja riže. Italija proizvodi oko 50 posto riže Europske unije i jedini je svjetski proizvođač vrsta koje su odgovarajuće za rižot. U ožujku prošle godine Talijani su upozorili da će proizvodnja biti manja zbog druge godine suše.
U srpnju 2023. cijene riže u Aziji dosegnule su najviše razine u više od dvije godine zbog zabrinutosti da će suho vrijeme naštetiti nasadima. U Indiji su zakašnjele i jako obilne monsunske kiše nanijele štetu nasadima riže, što je dovelo do zaustavljanja izvoza nekih kategorija tog proizvoda. Zabrana izvoza vjerojatno će se nastaviti i u ovoj godini.
I kalifornijski rižni pojas teško je pogođen sušom 2022. godine, uzgajivači su zasadili samo polovicu uobičajenih nasada. Dugotrajna suša je, prema procjenama, tu američku regiju koštala 703 milijuna dolara izgubljenih ekonomskih aktivnosti u 2022., kao i gubitkom 5300 izgubljenih radnih mjesta vezanih za proizvodnju riže.
Američki Srednji zapad također je bio pogođen manjkom kiše, 2023. suša je bila najgora od 2012. godine, što je utjecalo na proizvodnju soje. Procjenjuje se da je prošle godine u SAD-u proizvedeno 4,16 bušela zrna soje (jedan bušel je otprilike 27,5 kilograma), što je za gotovo 106 milijuna bušela manje nego godinu prije.
Proizvodnja soje smanjena je i u drugim područjima, poput Argentine gdje je zabilježen pad od 27 posto, pa su morali uvesti rekordne količine iz susjednih Paragvaja, Bolivije i Brazila kako bi svoje pogone za drobljenje soje mogli zadržati u funkciji. Šteta nanesena različitim usjevima, poput žita, soje i kukuruza, do siječnja 2023. godine, rezultirala je u Argentini procijenjenim gubicima od 10,4 milijarde dolara.
A neke od najpoznatijih vinskih regija mogle bi u dogledno vrijeme postati nepogodne za vinograde ako globalni porast temperature prijeđe dva Celzijeva stupnja do kraja stoljeća.
Trenutačno su vodeće svjetske vinogradarske regije smještene na umjerenim geografskim širinama poput Kalifornije, juga Francuske, sjeverne Španjolske i Italije. Uz njih su područja Stellenboscah u Južnoj Africi i Mendoze u Argentini – klima je dovoljno topla za dozrijevanje grožđa, ali bez pretjerane vrućine, kao i relativno suha, čime se izbjegava značajniji pritisak bolesti.
Klimatske promjene zadat će razoran udarac tim vinogradima. Procjenjuje se da za oko 90 posto tradicionalnih vinskih regija u obalnim i nizinskim područjima Španjolske, Italije, Grčke i južne Kalifornije prijeti nestanak do kraja stoljeća zbog intenzivnih suša i češćih toplinskih valova koji su posljedica klimatskih promjena.
To bi se moglo dogoditi uz globalno zatopljenje od dva Celzijeva stupnja, za što stručnjaci tvrde da je vrlo izgledan scenarij uz aktualne trendove emisije stakleničkih plinova.
Između 49 i 70 posto postojećih vinskih regija postat će većinom neprikladne za uzgoj vinove loze, a 29 posto će iskusiti ekstremne klimatske uvjete s toplinskim valovima i sušama, što će ih pretvoriti u negostoljubiva područja za proizvodnju vina. Sve će to, naravno, imati golem gospodarski efekt: grožđe je treća svjetska najvrjednija poljoprivredna kultura, nakon krumpira i rajčica.
Ali, dok će postojeće vinogradarske regije biti pogođene klimatskim promjenama, to će neke druge regije pretvoriti u područja pogodna za proizvodnju vina, poput Velike Britanije, Tasmanije, američke savezne države Washington i sjeverne Francuske.
Za Europu se, pak, predviđa da će se, usprkos gubicima u spominjanim regijama, područja pogodna za uzgoj vinove loze povećati za oko 40 posto do kraja stoljeća, ta će područja profitirati od toplijeg vremena i povećati proizvodnju vina...