Ako je suditi po godišnjem ekonomskom izvješću i predviđanjima Ujedinjenih naroda, objavljenim početkom siječnja na njihovoj web-stranici i u medijima širom svijeta, u 2024. neće biti puno povoda za slavlje.
U predviđanjima se, naime, navodi da će biti sve više klimatskih katastrofa, visokih cijena hrane i ekstremnijih vremenskih uvjeta. Upozorio je na to u svom predgovoru izvješću i glavni državni tajnik UN-a Antonio Guterres riječima koje ne ostavljaju mjesta sumnji u stvarno stanje. Guterres, dakle, upozorava da su "ulaganja u klimatske akcije i održivi razvoj jako manjkava, a glad i siromaštvo u porastu. Učinkovit odgovor pak sprječavaju rastuće podjele između zemalja i gospodarstava".
Od velike pomoći nije bio ni podatak u izvješću da je prošlogodišnji BDP, nakon pandemije COVID-a, bio i veći od očekivanog. Proizlazi da je zapravo samo prikrio kratkoročne rizike i strukturne ranjivosti u svjetskom gospodarstvu.
U izvješću se, kako piše euronews.green, navodi da će razvijajuća klimatska kriza i ekstremni vremenski uvjeti potkopati poljoprivrednu proizvodnju i turizam, dok će geopolitička nestabilnost i dalje negativno utjecati na nekoliko podregija, posebno na Sahel i Sjevernu Afriku.
Učinili su to i prošle godine, u kojoj je zabilježeno najtoplije ljeto od 1880., što je širom svijeta dovelo do razornih šumskih požara, poplava i suša. Posljedice su se izravno osjetile u gospodarstvu kao štete na infrastrukturi, poljoprivredi i sredstvima za život.
Podaci tako kazuju da su tijekom 2022. i 2023. godine visoke cijene hrane utjecale na kvalitetu života ljudi diljem svijeta. UN pak kaže da će se ove visoke cijene nastaviti u Africi, južnoj i zapadnoj Aziji.
Budući da proizvodnja hrane ovisi o vremenskim uvjetima, probleme bi mogao uzrokovati i El Niño. El Niño je zagrijavanje površine oceana u središnjem i istočnom tropskom dijelu Tihog oceana koje može poremetiti normalne vremenske prilike na globalnoj razini.
UN predviđa da će El Niño i u 2024. "utjecati na obrasce oborina u mnogim azijskim zemljama, uzrokujući ekstremne suše ili poplave i posljedično utjecati na poljoprivrednu proizvodnju (WFP, 2023.). Očekuje se da će ti šokovi biti nerazmjerno jaki u zemljama u kojima je poljoprivreda odgovorna za najveći udio u BDP-u".
Kiša često slijedi nakon suše, a UN kaže da je suša najvjerojatnija u Srednjoj Americi, Južnoj Aziji, Jugoistočnoj Aziji, Južnoj Africi i Sahelu.
Oluje i uragani mogli bi se pojaviti u središnjem Pacifiku, a kiše bi mogle pogoditi ekvatorijalnu obalu Južne Amerike.
Za borbu protiv klimatskih promjena potrebno je naravno više novca, pa se u izvješću s razlogom kaže da je znatno povećanje sredstava "ključni prioritet".
Obrazlažu to ocjenom da je trenutačno financiranje "ostalo daleko ispod potrebne razine zelenih ulaganja kako bi se porast temperature ograničio na 1,5 stupnjeva Celzijevih iznad predindustrijskih razina, kako je navedeno u Pariškom sporazumu iz 2015.".
Prema procjenama, za prijelaz na čistu energiju potrebno je 150 trilijuna dolara (137 trilijuna eura) od sada do 2050. godine. Pri tome se naglašava da je "samo za transformaciju globalnog energetskog sektora" svake godine potrebno 5,3 bilijuna dolara (4,8 bilijuna eura)".
Kako u zadanim okolnostima pomoći zemljama, koje su najviše pogođene klimatskim promjenama da se prilagode razgovaralo se od COP-a26, dakle, od 2021. godine. Fond za gubitke i štetu formalno je usvojen lani na COP-u28 u Dubaiju, a UN ga izdvaja kao "ključnog za pomoć ranjivim zemljama da se nose s utjecajima klimatskih katastrofa".
Uz to ide preporuka za smanjenje subvencija za fosilna goriva, jačanje uloge multilateralnih razvojnih banaka u financiranju klimatskih promjena i promicanje prijenosa tehnologije što je "od vitalnog značaja za jačanje klimatskih akcija u cijelom svijetu."
Izvješće jasno kaže da je potrebna "učinkovita međunarodna razvojna suradnja" bez koje se "zemlje u razvoju (osobito one koje su najsiromašnije i najranjivije) neće moći zaštititi od klimatske katastrofe koja se razvija".
S druge strane Unija za Mediteran je na Međunarodni dan vode pozvala svoje 43 zemlje članice na jaču suradnju, upozorivši da 240 od 530 milijuna ljudi uz obale Sredozemlja nema dovoljno vode, objavila je HINA. "Mediteranska regija je kritična točka klimatskih promjena jer se zagrijava 20 posto brže od svjetskog prosjeka", navela je organizacija iz svog sjedišta u Barceloni, dodajući da je "Mediteran dom za 180 milijuna ljudi koji se smatraju vodno siromašnima, a još 60 milijuna ljudi proživljava stres zbog nestašice".
Zemlje istočnog i južnog Mediterana već se godinama suočavaju s nedostatkom pitke vode, a dugotrajne suše u posljednje vrijeme pogađaju i europske zemlje. Španjolske turističke regije Katalonija i Andaluzija najavile su prošli mjesec smanjenje potrošnje vode ovog ljeta, a već sada su ograničile količina vode dostupnu za tuširanje na javnim bazenima i za zalijevanje vrtova.
I u Grčkoj stanovnici primjećuju da je vode manje nego ranije. Na tamošnjem poluotoku Peleponezu razvijaju projekte desalinizacije kojima se prerađuje morska voda. "Suša nam je ogroman problem", napomenuo je Vasilis Dertilis, koji upravlja fondovima Europske unije u Grčkoj.
Ujedinjeni narodi od 1993. godine obilježavaju Međunarodni dan vode 22. ožujka kako bi upozorili na nestašicu vode i potrebu racionalnijeg upravljanja njome. Posljednjih mjeseci nedostaje vode opkoljenim stanovnicima Pojasa Gaze "koji umiru od gladi i dehidracije", upozorili su iz UN-a.
"Pristup zdravoj pitkoj vodi je međunarodno priznato ljudsko pravo", rekao je Almotaz Abadi, potpredsjednik Unije za Mediteran zadužen za pitanja vode, poručivši da je potrebna zajednička akcija i suradnja svih zemalja članica kako bi se riješio problem.
UN i Unija za Mediteran podsjetili su nas i upozorili, dakle, na nove pogubne posljedice što ih nose klimatske promjene, kojima je čovjek, da se ne zavaravamo, pridonio u velikoj mjeri, često namjerno, iz pohlepe. Činjenica, međutim, jest da čovjek u nekim segmentima nosi izravnu krivicu, primjerice u količini proizvedenog otpada, kojim, da situacija bude gora, loše gospodari.
Imamo primjer što ga je objavila Hrvatska gospodarska komora, a odnosi se na komunalni otpad. U EU-u se, dakle, svake godine proizvede više od 2,5 milijardi tona otpada, što je pet tona po stanovniku, a od ukupne količine reciklira se samo 38 posto otpada. Kad je riječ o Hrvatskoj, u 2022. godini su bila 474 kilograma po stanovniku, što je najveća vrijednost u razdoblju praćenja podataka, od 1995. godine.
Nadalje, godišnje se u svijetu proizvede 460 milijuna tona plastike, a taj se broj u deset godina udvostručio i ne pokazuje trend smanjivanja, podaci su Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), objavljeni lani u povodu Svjetskog dana zaštite okoliša Ujedinjenih naroda.
Od 2000. do 2019. godine taj se broj više nego udvostručio i nema znakova da proizvodnja pada. Ako se nikakve mjere ne poduzmu, globalna proizvodnja gotovo će se utrostručiti do 2060. godine, dosegnuvši 1231 milijun tona plastike.
Zastrašujući primjer je rat u Ukrajini, u kojemu najviše stradavaju ljudi, što jest najtragičnije, ali im je u ogromnom broju uništena imovina, a tek će se sagledavati ekološke štete, koje će opet utjecati na stanovništvo. Navodimo primjer Ukrajine, ali ne treba zaboraviti ni razaranja na Bliskom istoku, te u ostalim dijelovima svijeta.
Opservatorij za sukobe i okoliš (The Conflict and Environment Observatory, CEOBS) na svojim stranicama piše o načinima kako rat i militarizam utječu na okoliš.
Valja naglasiti da će se, s obzirom na činjenicu da agresija Rusije još traje i da sva područja nisu dostupna niti za procjenu, stvarna šteta doznati tek po okončanju rata.
Zasad se barata podacima da se izrazito velike štete mogu očekivati na 10 posto kopnenog dijela Ukrajine. Sukladno toj procjeni, od travnja 2023. godine trećina ukrajinskog teritorija smatra se kontaminiranim minama i drugim eksplozivnim sredstvima.
Opservatorij za sukobe i okoliš navodi i iskustva poslijeratne obnove okoliša iz kojih sudeći po ratovima koji se danas vode ljudi nisu ništa naučili.
Jedan od primjera je područje oko Verduna i drugih gradova u sjeveroistočnoj Francuskoj koje je bilo epicentar rovovskog ratovanja tijekom Prvog svjetskog rata. Stoljeće kasnije, područje se još uvijek čisti od neeksplodiranog streljiva, uključujući kemijsko oružje, s nekim dijelovima koji su još uvijek klasificirani kao zabranjene "crvene zone" (zones rouges). Dok su mnoga područja postupno vraćena u poljoprivrednu uporabu, prihvaćeno je da se neka nikada neće u potpunosti oporaviti. Trajnu štetu okolišu nanio je i Drugi svjetski rat, što se vidi na preuređenoj geomorfologiji mnogih šuma i drugih prirodnih krajolika u zemljama uključujući Njemačku, Francusku, Belgiju te u dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza.
Bilo je konkretnih inicijativa za čišćenje kemijskog onečišćenja, poput zakašnjelog projekta koji je još u tijeku za sanaciju 500.000 tona tla zagađenog dioksinom u zračnoj bazi Bien Hoa, gdje je američka vojska skladištila kemijska oružja tijekom Vijetnamskog rata. Lokalne operacije čišćenja odvijale su se nakon ratova na Balkanu od 1990-ih i nakon Zaljevskog rata 1990. - 1991. U potonjem slučaju financiran je program čišćenja i obnove putem Komisije Ujedinjenih naroda za kompenzaciju, proveden u Kuvajtu, Iranu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji, a rješavala se šteta na zemlji, u podzemnim vodama, morskom i obalnom okolišu i javnom zdravlju.
Relevantna iskustva stečena su i u Europi i Sjevernoj Americi tijekom čišćenja područja izbačenih iz vojne upotrebe, iako je napredak često bio spor.
Međutim, malo je znanja stečeno o ekološkim posljedicama ratovanja koje kombinira relativno stabilne i visoko utvrđene linije bojišnice s borbama visokog intenziteta tijekom dugotrajnih vremenskih razdoblja: vrste rata u kojemu je danas Ukrajina.
Kad se sagledaju razmjeri klimatskih promjena, zagađenja i drugih načina uništavanja okoliša, nameće se pitanje što bi se događalo da nema ustrajnih pokušaja zaštite prirode u koju se ulažu ogromna sredstva. Makar je jasno da su "zagađivači" još uvijek u prednosti u odnosu na ekologe, ne znači da potonji trebaju posustati, ali znači da bi njihov rad svakako trebalo više cijeniti.
Mi smo neke od tema izdvojili i tematski ih obradili ističući i jedne i druge.
- Premda postavljanje solarnih farmi u prirodi često prate kontroverzije zbog gubitka zemljišta za proizvodnju hrane, pokazalo se da solari imaju iznenađujuće dobar učinak na pčele i leptire.
- Lovački savez Splitsko-dalmatinske županije brine da divljač jače prezimljava, bude otpornija na vremenske uvjete i ne migrira iz lovišta. To postižu poboljšanjem kvalitete staništa, kontrolom brojnosti grabežljivaca i kontinuiranim monitoringom populacije.
- Zbog ekstremnih vremenskih prilika sve je teže osigurati nekretnine u pojedinim dijelovima SAD-a. U Teksasu su police osiguranja višestruko poskupjele.
- Na naplatu stiže globalno zatopljenje i bolesti koje se zahvaljujući tome šire pa su ugroženi urodi banana, soje, riže. I to nije sve, iz istog razloga mijenjaju se površine u pojedinim zemljama i kontinentima na kojima pojedine vrste voća i povrća mogu uspijevati.
- Poseban izazov u proizvodnji i zbrinjavanju otpada predstavlja plastika. Europska unija poduzima mjere za rješenje, ali, pokazalo se, nisu dovoljne.
- Još jedno upozorenje stiže vezano za otpad, ovaj put se radi o tekstilnom. U akciju smanjenja uključili su se i hrvatski školarci kroz akciju "Modna lasta" u organizaciji Fonda za zaštitu okliša i energetsku učinkovitost.
- Kroz javne pozive, Fond i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u energetsku obnovu obiteljskih kuća i višestambenih zgrada ulažu 240 milijuna eura. Nema više ‘brzog prsta‘.
- Inovativni pristupi uključuju obnovu šuma i sadnju drveća na degradiranom zemljištu. Upravo su tehnološke inovacije bile tema ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana šuma (21. ožujka).