Uloga dobroćudnog Luke u hit seriji Nove TV “Na granici”promijenila mu je život. Šarmantni Istrijan Marko Braić, koji je djetinjstvo proveo u malenom selu Peroju, 12 kilometara udaljenom od Pule, gdje se školovao za kipara, nakon čega je otišao u američku Montanu maturirati, preko noći je postao miljenik gledatelja.
Njegov je glumački put počeo nakon što je u Sarajevu diplomirao glumu i Dalibor Matanić ga angažirao u filmu “Egzorcizam”, da bi nedugo poslije toga ostvario uloge u predstavama “Table Dhote”, “Titon”, “Antigona” i “Djevojačka večer” pa je uslijedila audicija za seriju “Na granici”. Marko je trenutno jedan od kandidata popularnog televizijskog showa “Tvoje lice zvuči poznato”, u kojem se u svakoj epizodi transformira u drugu pjevačku zvijezdu, a kako je nakon duže stanke emisija ponovno počela s prikazivanjem, odlučili smo s mladim glumcem proćakulati o njegovu modnom izričaju.
Kako biste opisali svoj modni stil? Je li se mijenjao s godinama i tko je na njega najviše utjecao?
- Moj modni stil bih opisao kao neostvarenu avangardu. Volio bih imati priliku oblačiti se puno ekscentričnije nego što to sada radim. Imam osjećaj da posjedujem dosta različitih persona koje su zarobljene unutar mene samog, ne u psihološkom već u artističkom smislu. Nekada stvarno volim biti sportski tip, nekada svečano odjeven, a nekada totalno neodređen i raspušten. Odjeća je kao i sve, pusta igra. Odijelo ne čini čovjeka, koliko način na koji ga nosiš.
U kojoj se odjeći osjećate najležernije, a koja vas čini sretnim?
- To ovisi o mom unutarnjem osjećanju. Ako se osjećam loše onda se sredim, iako nemam namjeru izlaziti iz kuće. Onda kada se osjećam dobro na sebe mogu staviti krpu i isfurati je kao remek-djelo.
Što odjenete kad idete na spoj?
- Za spoj se skoro nikada ne sredim. Želim da me osoba s kojom izlazim upozna u skoro pa i najgorem stanju.
Koji je najskuplji komad odjeće koji ste kupili? Preferirate li marke ili vam to nije važno?
- Nisam lud za markama, više sam lud za dobrim materijalom. Modna industrija je jedan od najvećih zagađivača okoliša, samim time ne sramim se nositi istu odjeću više puta. Gledam da kupim komad odjeće koji ću dugo i na razne načine moći nositi. Najskuplji odjevni predmet su mi hlače od dvjesto eura koje sam kupio u Milanu. I to samo zato što su imale dobru pozadinsku priču.
Na što vam nikad nije žao potrošiti novac?
- Na putovanja i hranu.
Kako izgleda vaš šoping? Vodite li nekoga sa sobom ili odjeću birati sami?
- Izgleda loše kada odem sam, tada iz garderobe preko WhatsAppa tlačim sestričnu slikama, tražeći njezino mišljenje. Baš zato što volim razne stilove, pri kupnji često budem jako neodlučan i nesvjestan što mi loše a što dobro stoji. No u zadnjih godinu dana doslovno samo uđem u trgovinu i hodajući jednostavno samo gledam odjeću. Tek ako mi nešto “kupi” pažnju ja zastanem i taj odjevni predmet probam.
U čemu vas nikad ne možemo vidjeti?
- U majicama s natpisom, kao što su Nokia rakija.
Pamtite li neki poseban stajling?
- Kada sam na Zlatni studio došao s jednom čarapom, dok je druga bila čipkasta od moje sestrične.
Zovu vas jednim od najtalentiranijih mladih glumaca. Laska li vam to?
- Naravno da mi laska. Strastven sam prema svom poslu i svaki kompliment koji nije "najpoželjniji neženja", "ljepotan" i slično uvijek je dobrodošao.
Kakve uloge priželjkujete u budućnosti?
- Vrijeme je za film i filmske uloge pa me one najviše i zanimaju. Kompleksne i inspirativne, za zdravije društvo.
Koliko vam se život promijenio nakon što ste dobili ulogu u seriji “Na granici”?
- Promijenio mi se utoliko da sam izgradio svoje ime na glumačkoj sceni. Borba je uvijek prisutna, pogotovo u malim sredinama kao što je Hrvatska. Nije lako biti mladi umjetnik, sve moraš sam. Prvo sam posiješ travu, gladan čekaš da ona naraste, zatim pojedeš tako sam čitav pašnjak i eto ti drugih da te muzu i piju tvoje mlijeko, imajući na umu njegov rok trajanja.
Uprvoj emisiji “Tvoje lice zvuči poznato” transformirali ste se u Maju Šuput. Kako vam je bilo u njezinoj koži?
- Nije mi bilo nimalo lako. Nikada ranije nisam pjevao s mikrofonom u ruci pod matricom na mjestu koje nije tuš kabina, a tada je mikrofon glava od tuša, a matrica mobitel pojačan na najjače. A onda još Maja, koja je u studiju i uživo prati moju imitaciju. Možda je i dobro što je upravo ona zajedno sa svojim smislom za zezanciju bila prva imitacija, njezina me ludost sigurno opustila. U njezinoj mi je koži bilo toliko ludo i nezaboravno da mi je sedam dana biti Maja bilo dovoljno. Skakao sam po cijele dane u stanu, morao biti sretan onda kada mi se plače, naći načine da zabavim druge onda kada sam za to najmanje raspoložen.
Koga biste još voljeli utjeloviti na pozornici ove popularne emisije?
- Urbana, najviše od svega.
Kako vam pada brijanje dlaka?
- Depilirao sam noge čupkom, i bome su dlake pale, grubo uz muški plač koji dolazi iznutra.
Osjećate li nelagodu kad se morate odjenuti u ženu? Kako se osjećate u štiklama?
- Svaki muškarac trebao bi se odijevati kao žena nekoliko dana. Nakon toga muškarci nikad više kod njih ne bi očekivali obrijane noge, šminku, štikle, duge nokte i vitkost, jer bi znali koliko je to neprirodno i nametnuto.