Adio i nikad više, tako je nekako pisalo na odjavnoj špici kultnog Malog mista. Stvar je to koju odanom gledatelju nije nimalo lako vidjeti na ekranu. Televizijskom ili, kao danas, nekom drugom. Izbace li i vas iz takta vijesti da se neće snimati nova sezona serije na koju ste se navukli, ovo je tekst koji bi vam mogao objasniti zašto na Netflixu, ali i u drugim kućama koje štancaju serijsku zabavu, serije otkazuju sa zabrinjavajućom hladnokrvnošću.
Jer, sjetit ćete se vjerojatno, Prijatelji, Seinfeld, Beverly Hills, a o Dinastiji i sličnim sapunicama da ne govorimo, doživjeli su i do osam-devet sezona prikazivanja. Sada se sve sabije u tri-četiri, premda je i povremenom gledatelju jasno kako će zbog takvog scenarističkog manevra još puno toga ostati nedorečeno. A takve su "komprimirane" serije još lišo prošle, jer sve se češće događa da naslovi do čije nove sezone križamo dane na kalendaru iz nikad razjašnjenih razloga samo šaptom padnu. Možda ćete se prisjetiti izvrsne serije Lost, koja se jednostavno prestala snimati, a friški je primjer Netflixov I Am Not OK With This, serija koja je najavljena kao jedan od aduta proljetne sezone.
Netflix je, reklo bi se, raskrstio s dugovoječnim serijama. Čini se da su im sada tri sezone "plafon" pa će se čak i uspješne serije, od kojih se očekivalo barem pet sezona, poput Ozarka i Dead To Me, kako čujemo, završiti u, kako to kobno zvuči, "trećoj i finalnoj". Huluov High Fidelity snašla je još gora sudbina : neće uopće dobiti drugu sezonu. Jedan od razloga na koje se zbog takvih nepopularnih poteza vade glavešine streaming servisa je, bez puno iznenađenja, "novo normalno", u kojem je snimanje masovni(ji)h scena postalo nenormalno.
Drugi je razlog još prozaičniji - serije koje ne privuku dovoljno gledatelja ne smatraju se isplativima i od njih se ekspresno odustaje. Sorry, scenaristi, džaba ste krečili. Pri tome što je "dovoljno" odlučuju precizni algoritmi, no, kladimo se, i poneki hiroviti trust mozgova.
Netflix je već unio revoluciju u praćenje serija i serijala, odlučivši svojim gledateljima omogućiti gledanje svih nastavaka nove sezone istoga datuma te ukidanjem običaja snimanja pilot epizoda novih showova. Hoće li na HBO, Disneya i ostale iz svjetskog vrha produkcije šarenih priča u nastavcima utjecati i ovaj "đir" rezanja broja sezona, ostaje za vidjeti, no globalna pandemija mogla bi utjecati na to da odgovor na ovo pitanje bude takav kakav će nam se najmanje svidjeti.
Za utjehu ostaje podatak kako Netflix vjerojatno nije potpuno odustao od snimanja priča koje se protežu na više od tri sezone - utvrde li da je serija isplativa, ili da privlači posebnu nišu gledatelja, po svoj će je prilici nastaviti snimati i prikazivati. Međutim, čini se da su prešli na šprancu konstantnog izbacivanja novih naslova kojima pokušavaju ispipati teren i u svoju mrežu uloviti što više dokonih građana.
A tu je još jedna stvar. Netflix, HBO, Disney i slične platforme nemaju, poput klasičnih TV kuća, rezon kreiranja velikih paketa od 60, sto ili par stotina nastavaka, kakve bi potom po što većoj cijeni mogli prodati drugim kućama za prikazivanje, jer njihov je materijal, u pravilu, predviđen za prikazivanje u kući, odnosno na platformi, koja ga je snimila.
Promijenili su se, priznajmo to, i gledatelji pa nam više nije baš neka "baza" godinama pratititi dogodovštine iste šačice likova, kao što smo nekoć radili s Prijateljima, Bračnim vodama, Kako sam upoznao vašu majku ili sličnim pričama o likovima koji kao da su nam postajali cimeri, samo s druge strane TV ekrana. Čini se da smo i mi podlegli trendu neutažive čežnje za novim TV iskustvima koja je po svoj prilici započela s daljinskim upravljačima. Samo sad umjesto prebacivanja kanala "svajpamo".
I primjedba za kraj: formati od 6-8 epizoda puta 2-3 sezone zapravo su nam jako poznati. Britanci ih koriste već desetljećima. Samo nam se ipak čini da imaju više smisla za razvoj fabule. Ili se ne oslanjaju na algoritme za mjerenje gledanosti...
Da zaključimo: Netflix i ekipa je u zadnje su vrijeme začudno nehajani prema nelogičnom i naglom završetku prikazivanja čak i, čini nam se no možda griješimo, uspješnih projekata. Njihovi gore pobrojeni razlozi prosječnog gledatelja navučenog na fabulu omiljene serije nimalo ne zanimaju. Kakvo novo normalno, kakvi algoritmi kad nemam pojma čime utući vrijeme? Hoće li im se ova bahatost obiti o glavu u vidu gubitka gledanosti ili će gledatelji samo slegnuti ramenima i krenuti u "svajpanje" po izborniku - to be continued...