Gotovo da ne postoji dalmatinski dom u kojem nećete pronaći kakav odbačeni "bančić". Nekoć su imali svoju svrhu; bilo da su služili kao postolje za cvijeće, bilo da su na njima sjedila manja djeca, no danas kao da su ih zamijenili moderni, mahom unificirani predmeti.
Stoga smo se oduševili kad smo vidjeli kako im se može "udahnuti" novi život, te njima oplemeniti koji kutak svog životnog prostora, odnosno dati mu prepoznatljivi "touch". Svoje dekorirane bančiće pokazala nam je splitska slikarica Alma Božanić Čače, inače, profesorica likovne kulture i restauratorica. Ovu svestranu umjetnicu pitamo kako je uopće došla na ideju oslikavanja tih drvenih predmeta.
– Ponajprije zato što sam cijeli svoj život okružena njima; moj otac je poznati Pepe Kalafot iz Komiže koji je poznat kao pučki pjesnik, ali i iskusni drvodjelac. Od djetinjstva promatram funkcionalne drvene predmete koje mi je otac izrađivao, ali i one ukrasne koji su mu bili poseban gušt i izazov. Tako je mojim kćerima; Luciji i Marinei, nono jednom poklonio bančiće koji su sami po sebi bili lijepi, ali sam ih ja, ipak, odlučila malo "zašarati". Jednoj sam kćeri naslikala cvijeće, a drugoj ribe i sve je, zapravo, tako krenulo. Kad bi nam došli gosti doma, uvijek bi se oduševili tim bančićima i onda sam shvatila kako bi većina osoba koje poznajem, zapravo, bila sretna s takvim poklonom. Na bančićima su tako nastajali različiti motivi, ovisno o osobama kojima su bili namijenjeni... Bilo je tu svega; od Male sirene, preko agruma koji su nekako dosad bili najtraženiji, pa do apstraktnih motiva... Bančić za oslikavanje, naravno, treba pripremiti: prvo ide kitanje, potom brušenje kako bi podloga bila idealna, izrada nacrta slike, potom bojenje, prva, pa druga ruka i, na koncu, lakiranje i sušenje. Paralelno uvijek radim na nekoliko njih ili na nekim drugim svojim projektima – govori Alma Božanić Čače.
Premda je slikarstvo ono čime se primarno bavi, naša sugovornica nađe vremena i za izradu brojnih drugih funkcionalnih predmeta osim bančića.
– Na taj način multipliciram svoje radove, odnosno moje slikarstvo "završava" i na predmetima koji imaju svoju svrhu, primjerice, na platnenim torbama, magnetima i slično. Motive uglavnom crpim iz bogomdane mikrolokacije iz koje sam ponikla, a to je moja Komiža. Modra špilja, viške uvale, komiške kalete.. to je ono iz čega vučem inspiraciju i što se primarno može naći u mojim radovima. S autentičnim suvenirima teško je biti na dobitku; jednostavno ne možeš biti vidljiv kad je oko tebe pusti "trash", ali ja ne odustajem – kaže ova splitska slikarica.
Njezino je "prokletstvo" da svaki materijal kojim je okružena voli iskoristiti na najbolji mogući način, pa su joj ruke stalno nečim zauzete. Zanimljivo je da umjetnički predmeti iz njezine kućne radinosti izlaze ovisno o godišnjem dobu...
– Primjerice, kad je zima i kad je hladno, obično posegnem za vunom; tada radim apstraktne "mini slike" u filcu koje završavaju na ukosnicama i broševima. Na taj način opet multipliciram svoje likovne radove, ovog puta na nakitu – objašnjava naša sugovornica koja zadnjih godinu dana u Centru za kulturu i cjeloživotno obrazovanje "Zlatna vrata" vodi likovne radionice za djecu i odrasle.
Slikarstvo je, naravno, i dalje prioritet za koji se mora naći vremena, pa je svoje najnovije radove ova umjetnica prije dva tjedna predstavila u galeriji splitske udruge "Kvart" na Trsteniku. Zanimljivo je da nisu svi radovi u okviru izložbe nazvane "Metabolizam" nastali u Alminom ateljeu, već su stvarani ili dorađivani na licu mjesta, odnosno ispred galerije, ili u samoj galeriji u kojoj su izloženi.
– Taj proces se zove "in situ"; umjetnik se mora prilagoditi prostoru u kojem izlaže... Ono što me posebno razveselilo je interes ljudi za izložbu; došlo je zbilja puno stanara iz samog kvarta, ali i čitavoga grada. To govori u prilog tezi da ljudi ne zaziru od umjetnosti ako ih se na adekvatan način educira, a splitska udruga "Kvart" djeluje upravo u tom smjeru, što je za svaku pohvalu. Čini mi se kako se većina, koju umjetnost barem donekle zanima, boji ući u galeriju jer u startu smatra kako sve što je unutra ima basnoslovnu cijenu, a to je daleko od istine – kaže naša sugovornica koja svoju umjetnost stoga nastoji "udahnuti" u one funkcionalne, svakodnevne, i svima dostupne predmete. Pogled na njih automatski podiže raspoloženje.
Pratite Stil i na Instagramu!