U potrazi za unutarnjom istinom: Splićanka Tina Šarić stvara predivnu keramiku, a cijeli proces shvaća kao terapiju. Sve nam je objasnila

Potaknuti ljepotom keramike iz njezina atelijera, te inspirirani stvaralačkom energijom kojom ova umjetnica kreira svoj životni put, Splićanku Tinu Šarić zamolili smo da s nama podijeli djeliće svog iskustva ne bismo li doznali iz čega izviru njezina svestranost i zarazna energija.

– Bavim se raznim stvarima, imam raznolike interese koji se vrte oko umjetnosti, prirode, joge i svjesnog roditeljstva – predstavljajući se, govori ova 45-godišnja akademska slikarica, inače zaposlena u talijanskoj školi mode i dizajna u Splitu, gdje predaje crtanje i teoriju boje.

No to je, kako doznajemo, rijetko bilo jedino čime se bavila. Od prodajne galerije u kojoj je svojedobno uz vlastite radove nudila i one drugih mladih splitskih umjetnika, a koju je zatvorila da bi se posvetila roditeljstvu, pa do keramičkog studija gdje je poslije, osim u stvaranju, ispunjenje pronašla i u poticanju drugih da čine isto, Tina se rijetko mogla svrstati u jedan kalup, a još rjeđe je to pokušavala.

Za umjetnost kaže da je živi kroz svakodnevni život i obične aktivnosti, poput kuhanja, uređenja osobnog prostora, vrtlarenja, ističući kako svoju djecu odgaja inspirirana waldorfskom pedagogijom, uz pristup koji i njihove zajedničke svakodnevne aktivnosti definira kao "male oblike umjetnosti".

– Oni su oduvijek bili uključeni u sve, od kuhanja, pečenja, preko vezenja, šivanja pa do slikarstva i keramike. A sad kad su malo narasli, ponovno se više bavim svojom osobnom umjetnošću – objašnjava uvodeći nas u svoju priču.

Na pitanje zašto keramika, a ne slikarstvo, odgovora da je presudila slučajnost, uz "ljubav na prvi pogled".

– Već prvi kontakt s glinom odmah me inspirirao i tako je krenula moja priča s keramikom. Unatoč završenoj likovnoj akademiji, što se tiče keramike krenula sam od nule, sama, i već nakon nekoliko mjeseci istraživanja keramika i ja smo kliknuli. U svom radu ne slijedim, nemam, niti želim imati određeni stil. Inspiracija za rad ovisi o stanju u kojem se nalazim u trenutku, kreće iz glave i izlazi kroz ruke. Nekad mislim da u glavi imam jasnu sliku što želim, ali kad sam uronjena u taj ljekoviti proces, iz srca iziđe nešto sasvim drugo. Zbog takvih neprocjenjivih trenutaka i tih unutarnjih procesa radim to što radim i to jako volim. To sam željela podijeliti i s drugima i tako su nastale radionice keramike za odrasle i djecu. Veseli me kad vidim taj isti ushit i zadovoljstvo i na njihovim licima. Prvo taj terapijski moment kroz umjetnost, a onda zadovoljstvo i sreća kad dobiju gotov proizvod koji su sami izradili. To je to! – zadovoljno će naša sugovornica, ističući kako su umjetnost i takvi trenuci svima danas potrebniji nego ikad.

– Svojoj djeci uvijek govorim da su likovni i glazbeni najvažniji predmeti u školi. Nadam se da se nitko od profesora neće uvrijediti – dodaje kroz smijeh.

Opisujući svoje radove, navodi kako su to ponekad stvari za svakodnevnu upotrebu, a nekad apstraktni komadi koji su sami sebi svrha. Žensko tijelo joj je, kaže, bila najveća inspiracija u slikarstvu, a provlači se i kroz keramiku, pa su njezine forme prirodne, organske, oble i mekanih linija.

– Boravak u prirodi me isto tako inspirira i utječe na moj rad, pa će tako jedna vaza biti inspirirana oblucima s viške plaže ili će pronađeni komad drva, naplavine, postati ručka buduće zdjele – nastavlja dajući kontekst neobičnim komadima keramike koji su privukli našu pažnju.

Upravo kroz vezu s prirodom njeguje i vezu sa samom sobom, a u svemu je, doznajemo, centrira i uzajmljuje joga, koju, slično kao i lončarstvo, prakticira i podučava.

– Joga je dio mog života već dvadeset godina, a prije nekoliko godina educirala sam se za učiteljicu joge za odrasle i posebno za djecu. Držim da se joga i keramika slažu i nadopunjuju. Joga i umjetnost imaju isti cilj: postizanje sklada, potraga za unutarnjom istinom. Rad s glinom je meditativan proces. Kad smo potpuno uronjeni u aktivnost, sve ostalo je nebitno. Taj moment prisutnosti koji prati proces stvaranja istovjetan je meditaciji – kazuje Tina.

Kako navodi, izazovi s kojima se žene danas susreću, uz očekivanja da se realiziraju na svim poljima, mogu biti teret i pritisak, a i sama se, kaže, s njima ponekad suočava, kako privatno, tako i u poslu.

– Dobar primjer toga je kad pokušavam balansirati između komercijalnog aspekta i same umjetnosti. To je ta unutarnja borba koja je, mislim, svakom kreativcu nametnuta i naravno da predstavlja pritisak. Trudim se da me to previše ne opterećuje i jednostavno samo pokušavam slijediti svoj put. I to je savjet koji bih dala i drugima. Znatiželja i strast za mene su najvažniji. Promatrati svijet oko sebe, osluškivati sebe iznutra. Povezati se sa sobom i svojom intuicijom. Naravno, to nije lako, ali treba vjerovati u proces i onda se sve posloži kako treba – zaključuje.

Pratite Stil na Instagramu i Facebooku!