Novi trend na društvenim mrežama premašio je 39 milijuna pregleda, ali unatoč tome što se zove Mascara Trend, nema puno veze sa šminkanjem. Sve te kratke videosnimke na TikToku, s djevojkama u krupnom planu koje otkrivaju pojedinosti o svom odnosu s maskarom zapravo ne otkrivaju ništa o načinu na koji te cure nanose makeup, ali zato, između redaka, sasvim jasno progovaraju o puno intimnijim pitanjima.
„Pronašla sam svoju omiljenu maskaru, toliko je volim da bih pričala o njoj satima. Moj vječni favorit, uz druge se maskare ne osjećam ovako”, kaže jedna TikTokerica. Druga pak priznaje: "Jedina maskara koja mi se jako sviđala na kraju mi je toliko uništila trepavice da se sada bojim isprobati neku drugu, ne bih mogla podnijeti još jedno oštećenje trepavica.", dok treća otkriva: "Moja najdraža maskara nikako nije mogla držati svoju četkicu u tubi". Je li vam sad malo jasnije?
Da, dobro ste zaključili, sve te cure naizgled pričaju o maskarama za oči, ali nemaju nikakvu ambiciju postati beauty influencerice nego pokušavaju olakšati dušu povjeravanjem o svojim ljubavnim iskustvima. Tinejdžeri su, eto, pronašli "kripto" način za razgovore o vezama, bez rizika od izlaganja neprikladnim komentarima onih manje osjetljivih na delikatna pitanja vezana uz (najčešće povrijeđene) osjećaje.
"Jako mi se sviđala moja maskara, ali njen je štapić bio iskrivljen", jedno je od svjedočanstava koje, da nije prevedeno na "kripto" jezik Mascara Trenda teško da bi bilo izgovoreno tako otvoreno i pred tolikom publikom. S druge strane, nema sumnje da bi bilo uklonjeno kao neprimjeren sadržaj. I eto nas kod druge dimenzije ove priče - nije riječ samo o tome da je skriven iza pomalo smiješnog narativa puno lakše iskreno progovoriti o neugodnoj temi i pronaći istomišljenike sa sličnim iskustvom te tako kroz zajedničko dijeljenje i podršku lakše prebroditi bolno iskustvo, nego i o načinu na koji je generacija Z kroz korištenje tajnog jezika za bavljenje naoko trivijalnim temama pronašla način za zaobilaženje cenzorskih pravila društvenih mreža.
Nedavno je Washington Post pisao o "algospeaku", jeziku osmišljenom s ciljem nadilaženja rigidnosti algoritama društvenih mreža - kako većina platformi cenzurira sadržaju koji se bavi temama koje se prema njihovim pravilima smatraju osjetljivima, poput seksa, dio (mlađih) korisnika osjetio je potrebu doskočiti tom ograničenju. Pronašli su način nadmudriti AI moderatore korištenjem kodnih riječi i posebnih izraza, emojija i aluzija pa tako na primjer izraz nip nops označava bradavice, spicy egplant vibrator, a emoji klipa kukuruza pornografiju.
Drugim riječima, stasala je generacija koja želi iskreno i bez predrasuda razgovarati o seksualnosti i odnosima, a cenzura koju su im nametnuli stariji, ali isto tako i neumjesni komentari trolova sve su im manja prepreka. Trebamo li biti zabrinuti ili bi nam trebalo biti drago? Vjerojatno je pravi odgovor da bismo im trebali omogućiti siguran i prikladan način za razgovor o temama koje smatraju važnima. A do tada, i naoko trivijalni razgovori o maskarama mogu poslužiti.
Jer puno gore od razgovora o neugodnim, sramotnim i delikatnim temama je šutnja o njima. Razgovor o osobnim problemima može biti težak, nabijen negativnim emocijama, a neki su ljudi (osobito muškarci) odgojeni da internaliziraju osjećaje, umjesto da im daju glas. Iz istog razloga, skloni su kritizirati i ismijavati one koji se odluče progovoriti. Bezbroj je puta dokazano kako čak i samo izgovaranje svojih misli naglas pred drugim(a) može pomoći. Čin dijeljenja može djelovati terapeutski - kad naiđemo na ljude sa sličnim problemima lakše nam je shvatiti da nismo sami i da je ono što proživljavamo netko drugi već prošao i preživio. Unatoč tome, mnogi ipak odabiru šutnju - ili im je šutnja nametnuta strahom od reakcije okoline ili, blago nama u 21. stoljeću, pravilima društvenih mreža.
Za razgovor o stvarima koje nas tište često koristimo izraz "olakšati dušu", međutim, pored duše cijelo tijelo imaju puno koristi od takvog razgovora. Dok proživljavamo vrlo intenzivne osjećaje - osobito strah, agresiju ili tjeskobu - glavnu riječ vodi amigdala, dio mozga koji, između ostalog, upravlja reakcijom "borba ili bijeg": zadatak joj je utvrditi je li nešto prijetnja, osmisliti odgovor na tu prijetnju i pohraniti te informacije u pamćenje kako bismo u budućnosti mogli prepoznati prijetnju. Verbaliziranje tih intenzivnih osjećaja može umanjiti odgovor amigdale pri idućem susretu sa stvarima koje imaju uznemirujući efekt pa s vremenom - i uz otvoreni razgovor - možemo postati manje skloni stresnom odgovoru na stvari koje nas muče. Dok govorimo o svom iskustvu i procesuiramo ono što se dogodilo, vježbamo se za suočavanje sa stresnom situacijom bez iste emocionalne reakcije.
Čini se da ipak ima nade za tiktokericu s oštećenim trepavicama s početka priče.
Pratite Stil na Instagramu i Facebooku!