Overlay
14122712
‘LITTLE VOICE‘

Serija o kojoj svi bruje nije nas baš oduševila: trebala bi biti ljetni streaming adut, no ‘na jedno uho uđe, na drugo izađe‘...

21. srpnja 2020. - 19:13

Strani najavni "vodiči" među očekivanim i "must see" televizijskim serijama ovoga ljeta naveliko ističu glazbenu romantično-komičnu dramu "Little Voice" iz ljetnog kataloga novog streaming servisa Apple+ TV. Serija iskače iz internetske paštete – "Little Voice" ovdje, "Little Voice" ondje. Odlučili smo, stoga, vidjeti prve tri trenutno dostupne epizode serije i počuti "mali glas" da iz prve ruke saznamo je li "Little Voice" vrijedan gledanja/slušanja. Odgovor je... baš i nije.

Naravno, ne znači da se "Litle Voice" u idućih šest epizoda, do završne devete, neće popraviti i pronaći vlastiti (mali) glas i ritam, ali zasad je u pitanju tek podnošljiv, eventualno neobvezatno gledljiv i slušljiv TV proizvod, puka kopija znatno boljih filmova, pa i serija, teška pop-konfekcija koja na jedno oko/uho uđe, na drugo izađe.

Glazba i film oduvijek su se ljubili na kinoplatnu, a posljednjih godina se ljube možda kao nikad prije. "Pjesma koja ljubav znači", "Zvijezda je rođena", "Bohemian Rhapsody", "Rocketman", "Yesterday"... glazbeni ili oko glazbe orijentirani filmovi postali su jedan od najvećih novijih trendova na velikim ekranima.

Kako mali ekrani često "kradu" ideje od velikih, više nego obratno, glazba je polako zavladala i na televiziji. Unatrag pola godine gledali smo i slušali serijsku verziju kinohita "High Fidelity" s logom Hulua i "The Eddy" u produkciji Netflixa, a recentno i (također Netflixov) "eurosongovski" filmić "Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga".

Sada gledamo i slušamo "Little Voice" kreatorica Sare Bareilles i Jessie Nelson, seriju koja pokušava biti Appleov "High Fidelity" i "The Eddy", ali u tome pretjerano ne uspijeva, kamoli da doseže visine filmova "Begin Again" i "Yesterday", premda im stremi. Glavni ženski lik, dvadeset-i-nešto-godišnja Bess King (Brittany O'Grady), skrojen je po Gretti (Keira Knightley) iz "Pjesme koja ljubav znači" – ljepotica s glazbenim i kantautorskim aspiracijama, snovima o karijeri na newyorškoj muzičkoj sceni.

Bess upoznajemo jednog lijepog dana, kad pokupi sa zemlje list papira s naslovom pjesme "I Don't Know" koji joj je odnio vjetar da malo poleti u kvazi-maniri vrećice iz "American Beauty" prije nego dotakne tlo. Ona uredno piše pjesme u bilježnicu dok radi kao šetačica pasa. Zapisuje stihove i na dlan, držeći poduke iz glasovira. Nema što Bess ne radi čekajući da joj se ispune glazbeni snovi.

Poslovi "sa strane" uključuju i glazbene poduke klincima (gitara) i starcima u staračkom domu (također glasovir), kao i konobarenje u noćnom klubu, gdje bi tako rado osobno nastupila i predstavila svoje originalne pjesme, ali ima tremu i traumu od ponovnog stupanja na pozornicu nakon što su je ismijali jednom sličnom (ne)prilikom.

"Samo se bojiš", tješi je frendica i cimerica Prisha (Shalini Bathina), još veći (TV) "deja vu" lik od nje same. Prisha je gitaristica u "mariachi" bendu i boji se "izaći iz ormara" s obzirom da biti gay nije poželjna (homo)seksualnost u očima njezinih indijskih roditelja koji očekuju da se uda za nekoga.

Nešto više nijansiranosti serija pokazuje u podzapletnom odnosu Bess i njezina autističog brata Louieja (Kevin Valdez) te oca Percyja (Chuck Cooper), bivšeg alkoholičara i glazbenika uvijek spremnog dati savjet kćeri. "Ono što osjećaš sad iskoristi i napravi sjajnu pjesmu", tata bodri kći, heroinu načelno dobronamjerne "underdog" priče o usponu jednog osporavanog talenta s "ulice" koja se, međutim, gubi u podzapletnoj stereotipiji svih vrsta i boja.

Jer, Beth će se naći i u ljubavnom trokutu s dvojicom nezanimljivih likova/muškaraca, filmašem Ethanom (Sean Teale), "dečkom iz susjedstva" koji joj je prvi privukao pozornost, ali se ispostavlja da on – još malo predvidljivosti – ima curu, odnosno gitaristom Samuelom (Colton Ryan), privučenim njezinom glazbom.

Romansa s nijednim od njih dvojice nije posebno romantična u glazbeno-dramskoj seriji koja nije ni odveć glazbena ni dramatična (ni "t" od iole nekih tenzija), a uspijeva tek krajnje sporadično ubosti neku notu i stvoriti suvislu pjesmu poput titularne balade "Little Voice" iz pera Sare Bareilles.

U rijetke plusiće "Little Voice" može ubrojiti lijepo snimljene eksterijere New Yorka, a najveći plus je glavna glumica i pjevačica koja nastupa od četvrte godine života i dosad je glumila u seriji "Star" te recentnim filmovima "Above Suspicion" i "Black Christmas".

Brittany O'Grady ima uhu-ugodan glas (vrlo solidna obrada klasika Amy Winehouse "Valerie") i trudi se glumiti. Ukoliko ne uspije kao glumica, komotno može potražiti sreću kao (pop)pjevačica. Nažalost, serija (u prve tri epizode) radi protiv nje budući da se autori nisu potrudili orkestrirati nikakvu magičnu i nezaboravnu scenu koja bi konkurirala čaroliji filmova "Begin Again" i "Yesterday" ili serija "High Fidelity" i The Eddy".

Nismo vidjeli ništa blizu scene kad instrumenti ožive i sami zasviraju s pjevačicom ("Pjesma koja ljubav znači") ili projekcije zaljubljene djevojke na "video-wallu" u krupnom planu ("Yesterday") koji Brittany ionako ne bi "držala" kao magnetična Lily James.

Autori se plaše i izljeva kakve-takve istinske spontanosti i iskrenosti u redateljskom, scenarističkom i glumačkom izričaju, unatoč povremenim susretima Bess s newyorškim uličnim muzičarima pripravnima za nepripremljeni "jam". "Little Voice" je u konačnici prilično teško pozvati na bis. Hoćemo još? Nećemo.

SERIJA: Little Voice; glazbena drama; SAD, 2020. KREATORI: Sara Bareilles i Jessie Nelson ULOGE: Brittany O'Grady, Colton Ryan OCJENA: ** ½ (prve 3 epizode)

26. rujan 2020 08:39