Najočekivanija televizija druge polovice ljeta zasad više nego opravdava očekivanja. Nakon prvih pet odgledanih epizoda desetodijelne serije "Lovecraft Country" možemo prognozirati, čak i sa sigurnošću reći da HBO opet ima još jednog kandidata za vrhove godišnjih serijskih lista ("The Outsider", "Westworld 3").
Pet epizoda, dobivenih na recenzentski uvid pred premijeru 17. kolovoza, više je nego dovoljno da iskusno oko procijeni kvalitetu serije. Može se, naravno, serija raspasti u drugoj polovici, ali zasad je prilično čvrsta i kompaktna da takvo što djeluje takoreći nemoguće.
(P)osveta Lovecraftu
Prvih pet epizoda novog HBO-ova aduta "Lovecraft Country" bolje je od većine ovoljetnih, pa i ovogodišnjih serija u cijelosti. Pohvalu treba uputiti kreatoru Jordanu Peeleu koji je s Mishom Green adaptirao roman Matta Ruffa, ironično ljubavno pismo kultnom piscu SF horora H.P. Lovecraftu.
Peele nije potvrdio uspjehe filmova "Bježi!" i "Mi" na televiziji sa "Zonom sumraka 1&2", ali mogao bi to napraviti s ovom serijom koja je raznolika poput kolekcije "Twilight Zone" priča, toliko da bi mogla gotovo funkcionirati i kao "anthology series".
Svaka čast Peeleu i Green što sa serijom rade (p)osvetu nerijetko filmski i televizijski zanemarenom žanrovskom velikanu Lovecraftu koji je nedavno dobio počast i s filmom "Boja iz svemira". Lovecraft je prvo ime kozmičkog horora, djeda žanra i čovjek na kojeg se ugleda i kralj strave i užasa Stephen King.
"Lovecraft Country" pokazuje zašto je tome tako, ali i potvrđuje manje poznatu pojedinost iz piščeve biografije – Lovecraft je bio rasist i crnce nazivao "zvijerima". Serija grabi pozornost od prvih kadrova. Ubačeni smo u bitku u crno-bijeloj tehnici, naizgled Prvi ili (prije) Drugi svjetski rat.
Poznatu ratnu mašineriju najednom natkrile leteći tanjuri i oktopodne nemani. Neka ženska izlazi iz letjelice, igrač američkog bejzbola palicom razdvaja aliensku hobotnicu na pola... Ispada da je sve to samo san, odnosno mašta tamnoputa protagonista, ratnog veterana Atticusa Freemana (Jonathan Majors; "Posljednji crnac u San Franciscu") koji čita knjigu vozeći se u busu i sanja da je junak vlastite priče, što će mu se i obistiniti, doduše u formi košmara.
Knjiga u njegovim rukama je, uzgred, znanstveno-fantastični klasik "A Princess Of Mars" Edgara Ricea Burroughsa koji je predstavio junaka Johna Cartera. "Priče su kao ljudi. To što ih volimo ne čini ih savršenima. Samo ih nastojimo slaviti i zanemarujemo njihove mane", kaže Atticus starijoj ženi koja sjedi do njega, nezadovoljna time što čita. "Da, ali mane su još uvijek prisutne", doda ona.
Mane se tiču ljudi i društva u alegorijskoj seriji koja nije ono za što se načelno predstavlja na plakatima i "trailerima" (čisti horor). "Ne sudi knjigu po koricama", dvosmisleno u jednoj sceni prve epizode kaže Atticusov ujak George (Courtney B. Vance), spreman kasnije citirati i Drakulu.
Radnja je ambijentirana u Ameriku pedesetih, zemlju koja ne voli crnce poput Atticusa, njegovog ujaka i prijateljice Letitije Lewis (Jurnee Smollett kao crna Beatrice Dalle). Rasizmom gonjena segregacija i ksenofobija još uvijek je "službeno" na snazi i "obojeni" imaju posebne ulaze u dućane, restorane itd.
'Zelena knjiga' s monstrumima
Kad njih troje krenu na put kako bi pronašli Atticusova otuđenog oca Montrosea (Michael Kenneth Williams), nakon što je on od njega dobio pismo, "Lovecraft Country" postaje "Green Book" s čudovištima. Bijeli policajci-rasisti zaustavljaju i maltretiraju trio, ponašajući se poput monstruma.
Simbolično je da policajce zaskaču pravi monstrumi nalik onima iz Lovcraftova uma i žderu ili ujedaju, taman da se i sami pretvore u čudovišta. Nije serija uvijek suptilna u političkoj poruci, ali shvaćamo što je pjesnik htio reći, odnosno da želi povući paralelu sa sadašnjosti u kojoj je rasizam jedno od najvećih čudovišta i strašniji je od monstruma s oštrim zubima ili pipcima.
Takva čudovišta nisu jedina u seriji – imamo duhove i demone, "grand wizardry shit", posebice kad se Atticus i ekipa nađu u ukletoj kući Samuela Braithwhitea (Tony Goldwyn) i njegove kćerke Christine (Abbey Lee), vođe nekakvog kulta bijelaca na korak do KKK-ovaca, makar ona to zanijekala.
"Lovecraft Country" je unutar-hororski raznolika serija, čak i izvan-žanrovski. Druga i treća epizoda koketira s "haunted house" stravom ("Gubite se iz moje kućeeeeeee", glasno viče duh). Politički dodatak podžanru dolazi u vidu KKK-ovski zapaljenog križa ispred uklete kuće u jednoj sceni.
Dalje, serija se pretvara u koloplet avantura Indiane Jonesa (ili akcijske pustolovine poput "Nacionalnog blaga"; četvrta epizoda) i tjelesnog horora (peta). Protagonsti prelaze most koji nestaje i na njih vrebaju "booby traps", a gledamo i brutalni "body horror" presvlačenja kože s raspadnutim dijelovima tijela.
Užežanrovski, serija jest horor, ali funkcionira kao kolaž žanrova, megamiks svega kakav dominira i na soundtracku, gdje se miješa staro i novo, "Whitey’s On the Moon" i Rihanna. U isti mah strašan, uzbudljiv, metaforičan i društveno-političan na razmeđi prošlosti i sadašnjosti, izmaštanih i stvarnih duhova/čudovišta koji proganjaju Ameriku (i svijet), "Lovecraft Country" radi za horor seriju ono što je prošlogodišnji HBO-ov "Wathcmen" napravio za superjunačku televiziju.
Ovo je televizijsko osvježenje sezone, ako ne i godine, serija koja odbija biti predvidljiva, robovati konvencijama, klišejima i produkcijskoj generici. Dovoljno je reći da ne znamo točno u kojem će smjeru krenuti nakon pete epizode i kako će uopće završiti. Veliki je to kompliment za "Lovecraft Country" u vrijeme kad štancerske serije sve više nalikuju jedne na druge kao jaje jajetu.