Superheroji su posljednjih televizijskih sezona počeli sve više okupirati male ekrane, gdje bi mogli postati dominantni kao na velikima. "Watchmen", "The Boys"... i "Umbrella Academy". Samo su ove superjunačke serije izišle prošle godine, zanimljivo sve tri, vezane uz ekipe superheroja.
"Umbrella Academy" je najpristupačnija široj publici i ovog ljeta je već ekspresno dobila drugu sezonu (uskoro stiže i "The Boys 2"), nakon prilične popularnosti nastupne prve. Serija je inspiraciju pronašla u šestodijelnom serijalu stripova dvojca Gerard Way-Gabriel Bá (pisac, ilustrator) objavljenom 2019. u izdanju Dark Horsea.
Sprječavanje nuklearnog holokausta
Kreirajući "Umbrella Academy", Way i Ba imali su nedvojbeno na umu "X-Men" i nekonvencionalne portrete stripovskog superjunaštva na potezu od "Kick-Assa" do "Deadpoola", a imaju ih i kreatori serije Steve Blackman (sudjelovao na pisanju "Farga", "Altered Carbon"...) i Jeremy Slater (scenarist neslavne posljednje "Fantastične četvorke"). Naslov serije odnosi se na privatnu akademiju koju je osnovao Reginald Hargreeves (Colm Feore) i posvojio sedmero djece s posebnim moćima od ukupno 43 rođene istog dana 1989. godine. Dakle, nešto kao Xavierova škola za nadarene mutante za treniranje i razvijanje moći potrebnih za spašavanje svijeta od sila zla u "X-Menima".
Glumačku ekipu predvodi Ellen Page ("Juno"), poznata kao superjunačka mutantica Kitty Pride koja može prolaziti kroz zidove u blockbusterskom "X-Men" serijalu. U seriji "Umbrella Academy" Ellen je Vanya, najmoćnija članica među posvojenom braćom i sestrama iz obitelji Hargreeves. Toliko je moćna da će njezine moći biti nenamjerni okidač za armagedonsku apokalipsu. "Vanya je bomba, uvijek će biti bomba", čujemo u osmoj epizodi druge sezone serije koja počinje onako kako prva završava – praskom.
"Zemlja je uništena, preživjelo je šestero braće i sestara...", obznanjuje prolog uparen s apokaliptičnim slikama. Nije se još pojavio ni naslov "Umbrella Academy", a naš planet je devastiran i Vanya, Five (Aidan Gallagher), Klaus (Robert Sheehan), Luther (Tom Hopper), Diego (David Castañeda) i Allison (Emmy Raver-Lampman) moraju spasiti stvar.
Zemlji prijeti novi-stari armagedon, nuklearni holokaust, a članovi obitelji Hargreeves vratili su se u prošlost (Dallas, Teksas; šezdesete) i raspršili po godinama, svaki u svojoj, od 1960. prema naprijed. "Pitanje nije gdje smo, nego kad smo", zaključuje teleporterski Five, superjunačić sa sposobnoću putovanja kroz vrijeme, zbog kojeg je ostao zarobljen u budućnosti kao odrasli muškarac u tijelu dječaka.
Da će "Umbrella Academy 2" imati atraktivne akcijske scene, svjedoči eksplozivni uvid u nuklearni holokaust u šezdesetima u režiji nekoć obećavajućeg ("The Losers") Sylvaina Whitea ("Slender Man"). Plotun tenka leti zrakom u "slow motionu" poput metka u "Matrixu", oblak gljive se uzdiže na horizontu... Rusija je napala Ameriku. "Nisam neki poznavatelj povijesti, ali ne sjećam se da je bio nuklearni holokaust", veli Five, odlučan pronaći ostale članove obitelji kako bi povratili normalni "timeline" i spriječili kraj svijeta prije njegova završetka za točno deset dana.
Atentat na Kennedyja
Utjecaj "X-Men" filmova na seriju je toliki da "Umbrella Academy 2" nastoji biti serijski odgovor na šest godina stari "x-menovski" blockbuster "Dani buduće prošlosti" (vratio superherojske mutante natrag u sedamdesete). Povratak u prošlost da bi se spriječio neki događaj sad već može djelovati malo klišeizirano, sjetimo li se da je nešto slično iskorišteno i u seriji "11.22.63" s pričom o preventiranju atentata na američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja, koji se ukazuje na televiziji u seriji "Umbrella Academy 2", a Diego pokušava uvjeriti okolinu da će JFK-a ubiti, "napucati ovdje u Dallasu". "Mi nismo ubili predsjednika, nismo teroristi", pravda se poslije Vanya.
Srećom, "Umbrella Academy 2" uspijeva se uzdići iznad klišeja i biti sasvim solidna serija, u rangu prve sezone, pa možda i mrvu bolja, ako ne "time-travelovski" i psihološki ultrakompleksna kao također Netflixov "Dark", što je fino postignuće, posebice s obzirom na često pogubnu ekspresnost snimanja nastav(a)ka. Druga sezona (pre)tendira čak biti i društveno-politički usmjerena, prelamajući odnos prema crncima tijekom šezdesetih u podzapletu s telepatskom Allison koja se zaljubljuje u aktivista za građanska prava njezine boje kože.
Allison će u jednoj sceni šeste epizode očitati rasističku bukvicu bijelom konobaru tako što će ga navesti da sipa vruću kavu u šalicu dok se napitak ne prelije po njegovoj ruci i ostavi opekline. Ipak, nije ovo politički ozbiljni "Watchmen", više akcijsko-fantazijsko-komični neozbiljan komad superherojstva, pa je Luther kadar pustiti vjetar u dizalu kad je nervozan, a posljednja izgovorena riječ druge sezone može biti – "sranje". No, šalu na stranu, likovi su ovaj put uslojeniji, ritam serije tečniji, soundtrack zvučniji.
Prva sezona je bila fokusirana na obitelj, druga na njezine razdvojene članove, a barem tri od njih šest su interesantni i mogu izazvati naklonost gledatelja, koji bi trebao cijeniti tračak filmske magije u sceni oproštaja Vanye i Bena Hargreevesa (Justin H. Min) kad eterični mladić počne svjetlucati i nestajati, kao i atraktivnost akcije, na momente i pomaknutu "kick-assovsku" subverzivnost unutar nje. U ponajbolje režiranoj sceni iz sedme epizode i čitave serije Five se ponaša poput klinačkog Flasha i Nevidljivog čovjeka sa sjekirom u ruci i sređuje negativce u brzinskom "sad me vidiš, sad me ne vidiš" modu. Hit-Girl iz "Kick-Assa" zasigurno "lajka" scenu. Gimme Five.