Književne preporuke Siniše Kekeza: tri sjajna naslova predlaže nam splitski novinar i književnik, a mi vam na njegov izbor dodajemo još jedan bonus

Kiša, vjetar i zimsko računanje vremena u kombinaciji s visokim "korona-brojkama" sasvim su vam dovoljni razlozi da se zavučete u kuće i posvetite hobijima poput čitanja. A ako nisu, možda će vas u tom smjeru pogurati naše književne preporuke. Što bismo dobroga mogli čitati ovoga nam puta predlaže dragi kolega Siniša Kekez, a mi ne možemo odoljeti a da na njegov izbor ne dodamo i jednu našu, jer odnosi se na njega: čitajte Sinišine pjesme. Pronaći ćete ih u zbornicima splitskog Rječilišta, u časopisima The Split Mind, Poezija, Tema i Mogućnosti, na web stranicama Zagrebačke slavističke škole te u zbirci poezije Splita mi je puna kita.

DJEVOJKA, ŽENA, DRUGO
BERNARDINE EVARISTO

Veliki, veseli, bučni roman nagrađen Bookerom i drugim nagradama pun je strasti, humora, životne radosti i borbenosti, ali i velike pripovjedne vještine. Bernardine Evaristo uspjela je u romanu dinamično i iskričavo prikazati putanje 12 likova u rasponu od stotinjak godina. Prikaz je to osobne i društvene borbe za svoje mjesto pod suncem, posebno ako si drugačiji po porijeklu, spolu i opredjeljenju. Roman je otvoren u raznim smjerovima, gust kao i autoričina afro frizura, nije ni čudo da je u Hrvatskoj već došao do trećeg izdanja.

ČERNOBILSKA MOLITVA
SVETLANA ALEKSIJEVIČ

Bjeloruska nobelovka prošli je mjesec bila gošća zagrebačkog Festivala svjetske književnosti. U Hrvatskoj su prevedene njene tri knjige: "Černobilska molitva (kronika budućnosti)", "Rat nema žensko lice" te "Rabljeno doba (kraj crvenog čovjeka)". Riječ je o novinarsko-pripovjednim romanima koji su sastavljeni od svjedočanstava različitih osoba, zato ih odlikuje širina zahvata te brojnost glasova i perspektiva. Sva tri romana zaslužuju apsolutnu preporuku, izdvojimo za ovu priliku "Černobilsku molitvu", koja se s ovim pandemijskim vremenom slaže kao najbolje cjepivo.

DIVLJE GUSKE
JULIJANA ADAMOVIĆ

Ozbiljan, težak roman o djetinjstvu, proširenoj, ali disfunkcionalnoj obitelji, smještenoj gotovo izvan svijeta i vremena. Tu su dvije djevojčice, majka, otac, dvije bake i djed, a nitko nije onakav kakav bi trebao biti. Ima u "Divljim guskama" mržnje, sebičnosti, nasilja, ali vješto i duboko rekonstruiran je dječji svijet, mitska bića i mišljenje, nesreće i smrti. Riječ je o hrvatskome romanu koji osvaja dubinom i ozbiljnošću, što nažalost i nije prečest slučaj. Knjiga kojoj odlično pristaje notica Teofila Pančića: Tko preživi djetinjstvo, poslije je sve lako.