Ovih dana otkrivam ukrajinsku pop-rock scenu. Kao duboko znatiželjnog konzument glazbe, koji u doba "streaming" servisa uživa u "nepodnošljivoj lakoći" traženja skrivenog glazbenog blaga, zapravo me sram što je moralo doći do rata da bih se sjetio prokopati malo dublje i po suvremenoj ukrajinskoj pjesmarici.
Tamo, naravno, nećemo naći samo (pobjedničke) pjesme s Eurosonga, Ruslanu i Jamalu; vrijednosti tamošnje scene ravnomjerno se protežu od undergrounda do vrhova top-ljestvica.
Mnogi na njoj unose domaću notu u žanrove poput hip-hopa, punka, EDM-a, popa i psihodeličnog rocka. Bogata narodna tradicija s obrednim naricaljkama i lirskim ljubavnim pjesmama privlači i novije generacije glazbenika, koje često koriste etno elemente u suvremenom ruhu.
To izvrsno radi popularni duo Onuka, čiju je Natu Žižčenko "Odessa Review" 2018. titulirao kao "najvruću glazbenu ikonu". Isplati se pogledati kompletnu njihovu ponudu s YouTubea, na koji su 9. ožujka stavili i potresni kratki antiratni spot "People Shoot People".
Izvrsni su "Onukini" koncertni zapisi, posebno "Live in Kiev (Feat. Brevis Orchestra)", a evo ovdje spota za njihov velik hit "Zenit":
Ništa manje uspješan i još dosljedniji u korištenju etno izričaja kijevski je kvartet DakhaBrakha. Posljednjih godina njihovo se ime moglo naći u postavama nekoliko velikih festivala, poput Glastonburyja, Womada i drugih. Izvodeći tradicionalnu ukrajinsku glazbu, uspijevaju biti i vrlo kozmopolitski. Narodne pjesme oživljavaju stavljajući ih u globalni kontekst, miksajući ih s bugarskim i mađarskim motivima, brazilskim i senegalskimh ritmovima. Tako uvode svijet u novu viziju ukrajinske kulture.
Upravo jedna takva glazbena legura je i njihov najveći hit – bar prema statistici Spotifyja – "Baby". Neka vas ne zavara naslov, pjesma je puno autentičnija i uzbudljivija od njega, iako nekako najzapadnija. Poslušajte je do kraja u live verziji. Jedan od komentara ispod snimke apsulutno odražava i moje oduševljenje: "Nikad nemojte prestati tragati za dobrom glazbom. Gotovo sva dobra glazba je skrivena. Ovo je savršen primjer. Ova me pjesma pogodila u dušu kao nijedna u dugo vremena."
Ukrajinska tradicionalna glazba i njezine novije interpretacije postale su u domovini predmet polemika, napisao je prije dvije godine za "The Attic" Ivan Šelekov, kijevski glazbeni entuzijast uglavnom zainteresiran za eksperimentalnu i etno glazbu. Kaže da su se učitelji izvorne glazbe suprostavili bivšoj sovjetskoj kulturi takozvanih “narodnih zborova”, čija je estetika ostala zaglavljena u formalnom obrazovnom sustavu.
'Čudni' bendovi s istoka i juga
Zahvaljujući pak ukrajinskom piscu Aleksu Bondarenku, koji je predstavio "14 novih 'čudnih' bendova koje možete otkriti u istočnoj i južnoj Ukrajini i kijevskom undergroundu", naletio sam i na neke intrigantne primjerke elektroničke glazbe netaknute etnom, koja se ipak više naslanja na zapadne utjecaje.
Uz mnoštvo linkova, Bondarenko je o njima pisao sredinom prošle godine za nezavisni britanski webzine "The Quietus", da bi tekst sada bio ponovljen, uz popis humanitarnih organizacija koje pomažu onima koji su najviše pogođeni ruskom invazijom, upravo na područjima Ukrajine s kojih nam je stigla ova, meni do jučer potpuno nepoznate glazba.
Primjerice, Kurs Valut je elektronski bend iz Dnjepra. Njegov lider Eugen Hordejev eksperimentira s techno, house i pop glazbom i uživa kultni status među tamošnjim raverima.
Bio je suosnivač glazbenog kluba "Modul", koji je postao magnet za sve ljubitelje suvremene elektronske glazbe, ne samo iz grada, već i diljem Ukrajine. Klub je zatvoren još ranije zbog pandemije i kasnijih ekonomskih problema, a sada... sada je sve drukčije, na neusporedivo grozniji način. Evo jedne snimke upravo iz "Modula":
Iznimno su zanimljivi i DZ'OB, skupina od šest glazbenika iz Dnjepra, svi s klasičnim glazbenim obrazovanjem, što se itekako čuje kad vežu klarinet, violinu, obou, violončelo, fagot... na elektronički beat. Njihov album "Basement Suite" iz 2017. – samim naslovom i crtežom zgrade u kojoj gori stan na vrhu – jezivo je anticipirajući.
No, ova vrsta glazbenika, koju je predstavio Bondarenko, i u samoj Ukrajini prolazi ispod radara masovnog ukusa. Poslušajte DZ'OB-ovu pjesmu "Ethiopian", nikako ne očekujući pop hit. Ovo je službeni video, a ispod jednog drugog može se naći komentar: "Naletjela sam na ovu pjesmu slučajno, ali kakvog li sretanog slučaja! (...)" Upravo takav i jest... za ipak nešto zahtjevnijeg slušatelja.
Ironično, upravo je ruska aneksija Krima 2014. dala zamah glazbenoj sceni u zemlji, kaže Kostantin Poštar, koji je slavu stekao s rock grupom "5 Vymir", a sada nastupa solo kao Poštar.
“Glazbenici iz Europe i Amerike prestali su dolaziti ovamo jer su se bojali rata”, objašnjava. "Stoga smo mi, kao mladi bendovi, imali priliku svirati u velikim dvoranama. Tako smo počeli, ali svi smo imali na umu da bi rat mogao početi sutra, jer smo znali da Rusija neće stati na Krimu. Samo smo mislili: 'OK, ako će kraj biti sutra, moramo se zabaviti sada.' Dakle, tako smo radili svih ovih godina, a to je rezultiralo doista jako živopisnom scenom", kaže Poštar za BBC.
Jedna od njegovih delikatnih akustičarskih balada, "Ulice Kijeva", postala je izvor utjehe za ljude koji sada žive po skloništima u glavnom gradu Ukrajine:
Zasad sam samo "pročeprkao" po bogatoj i raznorodnoj ukrajinskoj glazbenoj sceni, a da bih je ikom posve upućeno predstavio, pa pozivam zainteresirane na vlastito istraživanje, u tekstu i zvuku.
Makar može biti tjeskobno slušati te mlade, darovite ljude, poput dua Monotonne, tu njihovu opuštajuću deep/tech-house glazbu s albuma "FOMO", zamišljajući kakvi se sve užasi sada događaju kod njih...
Što li je s Anom Denisovom iz Zaporižja, koja je pod imenom "Powder Echo" tek lani izdala svoj nastupni album "Bung", s intimnim indie popom na engleskom, uz jednu krasnu iznimku na materinjem jeziku, pjesmu "Kolyska". Sve su to, rekla je, “male priče mog velikog senzualnog srca”.
Gdje su, jesu li živi? Ako jesu, jedini "underground" koji ih sad zanima, bojim se, skloništa su ili rovovi.
Prije nekoliko dana DakhaBrakha su na Instagramu, ispod ranije koncertne fotografije s antiratnom porukom na pozornici, objavile: "Pitate jesmo li na sigurnom mjestu – trenutačno nema sigurnog mjesta u Ukrajini. A mi jesmo u Ukrajini. Vjerujte u našu vojsku i naše fantastične ljude! Hvala vam na podršci, ali trebamo još... Moramo zaustaviti rusku invaziju koju vodi Putin na našu zemlju. Ne radi se samo o našoj borbi, ne samo o Ukrajini – radi se o svim ljudskim i demokratskim vrijednostima u svijetu."
Najveće zvijezde
Svi utjecajni ukrajinski glazbenici koriste danas svoje profile na društvenim mrežama kao izvještajne i promidžbene punktove.
Najpopularnija ukrajinsku rock skupinu, "Okean Elzy", na Spotifyju ima preko pola milijuna pratitelja. Danas, kada otvorite njihov kanal na YouTubeu, s jednako toliko pretplatnika, "lupit" će vas odmah boje ukrajinske zastave s porukom na engleskom i ukrajinskom: "Dok vi ovdje gledate videospotove, ukrajinski narod umire od ruske agresije. Zaustavite to!"
Spot za njihov najveći hit "Obijmi" ("Drži me") ima preko 44 milijuna pregleda, a iako potječe iz 2013., pjesma počinje znakovitim stihom: "Kad dođe dan, rat će završiti..."
Neposredno prije prije početka invazije, 22. veljače, "Okean Elzy" svirali su unplugged, poput kakvih uličnih svirača, na jednom mostu u Kijevu, zazivajući mir. Bezuspješno. Dirljivo je danas gledati taj pacifistički pokušaj...
Na Facebooku, frontmen popularnog benda Svjatoslav Vakarčuk svakog sata objavljuje nešto o ratnom sukobu.
U jednom videu posjećuje ranjene vojnike u bolnici; u drugom je u pancirki, drži govor na ulicama Harkiva. U trećoj objavi svojim automobilom dostavlja hranu i gorivo u Kijev... Od njega se to moglo i očekivati, s obzirom na sve čime se dosad bavio.
"Ja sam dobro poznata osoba u ovom dijelu svijeta, pokušavam to iskoristiti i učiniti sve što mogu", rekao je za BBC ovaj čovjek iznimno zanimljive biografije – fizičar, glazbenik, političar – za kojeg se naširoko pretpostavljalo da bi mogao biti i predsjednički kandidat na zadnjim izborima, usprkos njegovom poricanju.
Mnogi ga drže moralnim autoritetom, neokaljanim ikakvim skandalom.
Još 2008. odrekao se svog mjesta u parlamentu u znak protesta protiv političke korupcije, a kasnije je odigrao važnu ulogu u revoluciji na Majdanu, koja je kulminirala svrgavanjem predsjednika Viktora Janukoviča.
Sa svojim bendom godinama je najomiljeniji pjevač u zemlji, "tamošnji ekvivalent Bruceu Springsteenu ili Paulu McCartneyju na Zapadu", ocjenjuje BBC. U ljeto 2014., na 20. godišnjicu svojeg osnivanja, Okean Elzy je imao niz velikih koncerata po najvećim stadionima u Ukrajini. Njihov nastup na Olimpijskom stadionu u Kijevu oborio je rekord u najvećem broju ljudi koji su prisustvovali koncertu nekog ukrajinskog benda – preko 75.000.
Što je najvažnije, jednako je popularan i u Rusiji, pa Vakarčuk kaže da ulaže sav svoj "kulturni kapital" kako bi promijenio mišljenje ljudi o trenutnom sukobu:
"Već je prekasno za slanje poruka samo našim obožavateljima tamo. Sada uglavnom razgovaram s ljudima poput majki ruskih vojnika i objašnjavam im da će im, ako ne spriječe djecu da idu u rat, sinove vratiti mrtve. Moramo utjecati na njihove majčinske instinkte."
Ukrajinski glazbenici uslijed ruske agresije tako postaju ratni izvjestitelji i prikupljači humanitarne pomoći.
Pobjegla s bebom, psom i dvije torbe
Olga Korolova pobjegla je pretprošlog vikenda iz svog doma u Černihivu na sjeveru Ukrajine, s kćerkom, psom i onim što je mogla utrpati u dvije torbe.
"Vozila sam kao luda", kaže ona. "Nakon prvih eksplozija, jedina misao bila mi je: 'Bježi zbog bebe!'" Suprug joj je ostao...
Vozila je satima, da bi na kraju prešla spasonosnu granicu s Poljskom, gdje je iste večeri imala otprije zakazan nastup. Vrlo popularna ukrajinska DJ-ica, Korolova je odustala od svoje uobičajene set liste i puštala glazbu isključivo ukrajinskih glazbenika. "Plakala sam na pozornici", rekla je za BBC News. "Bio je to najteži set u mom životu, ali znala sam da moram nešto učiniti."
Korolova je donirala svoj honorar ukrajinskoj vojsci i dobrotvornim organizacijama koje pomažu raseljenim ljudima. Sljedeće večeri na svom je YouTube kanalu organizirala akciju prikupljanja pomoći. Njezina stranica na Instagramu, nekad "skladište" glamuroznih fotografija s putovanja i noćnih klubova iz cijelog svijeta, sada dijeli novosti iz Ukrajine i snimke ruske invazije.
Korolin cilj je pokazati obožavateljima – posebno ruskima – razmjere razaranja: "Šokirana sam što Rusi ne vide istinu", kaže ona. "Kao da su u Sjevernoj Koreji, bez informacija. Moji fanovi iz Rusije šalju mi poruke u kojima kažu: 'Nije istina. To je laž. Sve vaše objave su laž.' Oni to ne žele vidjeti."
Korolova nije sama. Suočena s ratom, živahna i donedavno cvatuća glazbena scena Ukrajine, postala je posrednik strašnih vijesti iz domovine, dokumentirajući sukob onoj publici koja možda nije uključena u tradicionalne informativne kanale, zagađene propagandom i cenzurom.
A prije samo tri mjeseca, snimila je set na vrhu jedne zgrade u još mirnom, pospanom Kijevu, dočekavši svitanje za miks-pultom, odakle je publici zaželjela, ah, sretnu novu 2022. godinu...