Kad Billie Eilish na početku svog drugog albuma zapjeva "čini mi se da dobro starim..." to zvuči jednako bizarno kao ono kad je Saša Lošić u "Suadi" uzviknuo: "Drugovi, budimo iskreni, već nam se bliži dvadeseta, a treba živjeti i pjevati..."
No, 19-godišnja pop-ikona milenijalaca zna o čemu govori: svjetskog se uspjeha nauživala u bezobraznoj količini prije dvadesete, pa je naslov njenog novog albuma i megahita, "Happier Than Ever" ("Sretnija nego ikad"), posve logičan. Tinejdžerica koja je u preširokim hudicama i hlačama 2019. "eksplodirala" diljem svijeta, poručujući da je "bad guy", riječju i djelom doima se znatno zrelijom od svoje dobi, pa njen debitantski proboj na vrhunce top lista, kao i lanjska žetva Grammyja u glavnim kategorijama, nisu potpuno usporedivi s nekim ranijim raketnim uzletima teen-zvijezda, konstruiranih u producentskim radionicama i talent showovima.
Billie Eilish, najjača predstavnica bedroom popa, "ispilila" se sama, uz znatnu podršku danas 31-godišnjeg brata Finneasa (s kojim zajedno potpisuje pjesme), u njegovoj spavaćoj sobi pretrpanoj studijskim rekvizitima. Još 2015., dakle kad je njoj bilo samo 13, na SoundCloud su postavili pjesmu "Ocean Eyes" i odmah stekli zavidnu naklonost ciljane publike. Na Spotifyu su ekspresno doskočili do prvog mjesta američke Viralne top liste, a na globalnoj su zaposjeli treće. Sve to iz kućne radinosti, još prije potpisivanja ugovora s izdavačkom kućom Interscope Records, koja ju je ponovno objavila.
"Mislim da još nije bilo tako mladog pop umjetnika koji piše toliko osobne pjesme", izjavio je Elton John za "Vogue" pa objasnio: “Pjesme Billie Eilish dolaze iz njene nutrine, podsjeća me na Billie Holiday ili Sarah Vaughan – totalno je 'stara duša', gledajući s pjevačkog stanovišta. Ne zvučio kao itko drugi." I jako je u pravu, nasuprot nekim površnim usporedbama koje se nude na prvu.
Utjecajni strani kritičari različito su žanrovski locirali njen prvijenac "When We All Fall Asleep, Where Do We Go?" ("Kamo idemo kada zaspemo") – kao elektropop, avant-pop, art pop... – dok njezin dosad najveći hit, "Bad Guy", ima i očitu primjesu sveprisutnog trapa. Naći će se kod nje i hip-hopa i grungea, ali, očistimo li mnoge od pjesama s oba albuma od modernosti različitih producentskih slojeva, otkrit ćemo prelijepe melodije koje izranjaju iz tradicionalnih izvora "velike američke pjesmarice".
Uostalom, "proveslajte" malo po njenom YouTube kanalu i pronaći ćete neke akustičarske verzije u izvedbi Billie i Finneasa – kako vlastitih pjesama, tako i vrlo starog evergreena "I'm In The Mood for Love" (1935.) – koje jedne pored drugih ne zvuče udaljene ni stilski, ni kalendarski. Bilo je kod njih i jazza i R&B-ja, upravo u skladu s onim što je sama Billie rekla – kako su na prvom albumu učinili sve da iskažu njenu mržnju prema svim žanrovskim restrikcijama.
Tako će i "Billie Bossa Nova" s novog albuma već samim naslovom ukazati na mogući utjecaj Jobima, samo bi je valjalo prepjevati na portugalski da to postane još jasnije. Odmah iduću, "My Future", Billie počinje poslovično sneno, svojim karakteristično "zadimljenim" glasom na rubu šapata, da bi se pri sredini dogodio suptilni prijelaz prema nečemu što zvuči kao A-fraza "What's Going On" Marvina Gayea.
Glas Billie Eilish već su uspoređivali s onim pokojne Julie London, koju je i sama navodila kao "bezvremenski" uzor, uz Sinatru i Peggy Lee, ali čudi me da još nigdje nisam naišao da je netko povezuje s vokalnim manirom Julee Cruise. Meni je ta izvođačica eteričnih Badalamentijevih tema iz serije "Twin Peaks" nekako najbliža za usporedbu kada govorimo o pjevanju Billie Eilish. Naročito uzmemo li u obzir da bi teme njenih tekstova – u kojima ima i ovisnosti, i samoubojstva, i mentalnih bolesti – tako dobro legle u svijet Davida Lyncha iz kultnog TV serijala. Još ako se prisjetimo Billieine izjave kako su joj stihovi inspirirani lucidnim (polusvjesnim) i košmarnim snovima, paralelu je moguće povući još debljim potezom.
No, dok ja čekam da možda snimi naslovnu temu za neki novi Lynchov film, Eilish je već superiorno odradila onu za novi nastavak filmske franšize o Jamesu Bondu, "Za smrt nema vremena" ("No Time to Die"). U njoj pak pri kraju, u crescendu na riječi "die", pusti "gučak" moćno poput Shirley Bassey ili Adele, tek toliko da demantira svakog tko je možda pomislio kako je njezin vokalni stil baždaren sukladno manjkavim glasovnim mogućnostima.
A da bi Billie k tome mogla parirati i rasnim rock pjevačima dokazala je u drugoj polovici naslovne teme albuma "Happier Than Ever", gdje se razgoropadi poput Kurta Cobaina u refrenu "Smells Like Teen Spirit", dok su membrane na zvučnicima u opasnosti od probijanja.
Billie Eilish ozbiljna je autorica i pjevačica, nimalo tipičan model teen idola, koja je osvojila i mene, trostruko starijeg od sebe. Ne stoga jer sam moguće jako mlad uhom. Naime, shvatio sam da mi se kod Billie sviđa upravo ona "starinska" komponenta o kojoj govori Elton John, iako ona i Finneas dokazuju kako suvereno vladaju svim modernim stilovima i tehnikama potrebnima da je na duži rok postave na Željezni tron novomilenijskog popa. Billie Eilish, jasno je već sada, zna i može što god hoće i mogla bi potrajati jako dugo, ne prepusti li se tjeskobi od slave cobainovskog ili winehouseovskog tipa.
Zasad se čini da neće: pozirala je za naslovnicu "Voguea" utegnuta u korzet, "opiturala" je kosu u plavo i pokazala nimalo vulgarnu dozu seksualnosti. Ne izgleda kao da je u ikakvom crnjaku, iako je između dva albuma, po vlastitom priznanju, bila.
No, u onoj pjesmi s početka, "Getting Older", poručuje kako je svjesna da bi morala biti zahvalna na čudima koja joj se događaju. A među njima je i činjenica da su joj pjesme već obradile i recentne zvijezde, zapravo konkurenti, poput Shawna Mendesa ("Happier Than Ever"), Miley Cyrus ("My Future") i Justina Biebera ("Bad Guy"), koji će reći da, nakon osobnog iskustva, prema Billie gaji "zaštitničke" osjećaje.
A ona sada pjeva: "Imam na čemu biti zahvalna, mnogo je razloga za to. Ipak, drugačije je kad te pred vratima uvijek čekaju stranci. Što je ironično, jer čini se da me ti stranci žele više nego itko dosad..."
Vrlo zrela 19-godišnjakinja, kažem vam, a kaže, eto, i stari pop mudrac Elton John. Vrijedi joj poželjeti da potraje koliko i on jer, kako bi rekao Loša, već joj se "bliži dvadeseta, a treba živjeti i pjevati"...
Pratite Stil i na Instagramu!