Doista šokantna vijest u subotu je ujutro rastužila Split. Ma ne samo Split, Mislav Bezmalinović je legenda hrvatskog i svjetskog vaterpola, bio je velika faca i poseban dio bogate povijesti splitskog Jadrana.
Ostali smo bez Mislava, iza sebe je ostavio dva sina, Duju (14) i Danijela (18) te suprugu Moniku, a ostavio je i rupu u srcu mnogih koji su ga obožavali kao igrača i cijenili kao poslovnog čovjeka i sportskog djelatnika.
Zvuči nestvarno da neću ove sezone naletjeti na njega, a da on onim svojim promuklo - hrapavim glasom neće ‘zaprijetiti‘:
- Oće li bit ‘kvarat‘ sutra u Slobodnoj?
Uvijek je mislio na to, hoće li Jadran izaći u ‘Slobodnoj‘, prije utakmice, nakon utakmice... Živio je vaterpolo.
Mislav Bezmalinović rodio se u Splitu, 11. svibnja 1967. Dijete mora i Jadrana, vaterpolsku je ljubav pronašao dakako u Jadranu. Tijekom ’80-tih na Zvončacu se počelo ‘valjati’ nešto veliko. Stasala je sjajna i velika momčad koja će nešto kasnije pokoriti Europu, ali malo prije toga će se Mislav uspeti na Olimp. Naime, Mislava Bezmalinovića je Ratko Rudić uvrstio u sastav reprezentacije za Olimpijske igre u Seoulu. Igre koje su okončane zlatom, turnir na kojem je Bezmalinović do vrha opravdao laskav poziv u nacionalnu vrstu.
Kako je vrijeme odmicalo, postajao je sve bitniji kotačić u igri. Kada je reprezentaciju preuzeo Nikola Stamenić, nije mu palo na pamet ići bez Bezmalinovića. Godinu 1991. je započeo novim zlatom. U siječnju te godine je osvojio sa suigračima naslov prvaka svijeta, a Bezmalinović se osobito istaknuo u finalnoj utakmici protiv Španjolske koju je tada vodio sugrađanin mu, Dragan Matutinović. Početkom ljeta te godine uslijedio je, ispostavit će se, posljednji Mislavov turnir za reprezentaciju. Konac s još jednim zlatom, sada na Mediteranskim igrama u Ateni. Samo koji dan prije početka Europskog prvenstva u istom gradu, ponovo u Ateni, Bezmalinović se zajedno s ostalim hrvatskim igračima povukao iz reprezentacije tadašnje države zbog velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Od tada je još u nekoliko navrata nosio kapicu reprezentacije, ali voljene mu domovine, Hrvatske. No, zato je s Jadranom ostvario veličanstvene uspjehe osvajajući dva uzastopna naslova prvaka Europe. Pri prvom osvajanju naslova bio je kapetan Jadrana, štoviše u drugom finalnom susretu protiv Savone on je tri minute prije kraja nakon izjednačenja Talijana, na dodavanje Kržića, u svom stilu iskočio iz vode i ‘zakucao’ je u suparnikovu mrežu. Naredne je sezone manje igrao zbog ozljede pa je kapetanom bio Mario Budimir.
Mislav Bezmalinović je karijeru okončao 1995. u talijanskoj Pescari, poprilično mlad, s tek 28 ljeta. No, zato je brzo ‘uskočio’ na gospodarski val i ondje ostvario jednako dojmljivu poduzetničku karijeru.
Tvrtka koju je vodio, a koju je utemeljio otac Niko (Sardina iz Postira na otoku Braču) respektabilan je uzgajivač i prerađivač riba u nacionalnim okvirima, ali nije baš beznačajan izvoznik ili nepoznat i na inozemnom tržištu. Prema službenim podatcima u 2023. je tvrtka Sardina d.o.o. zapošljavala čak 317 djelatnika.
U razgovoru za našeg Sašu Ljubičića 2017. je godine, na početku novog vala osnaživanja Jadrana, govorio je o tome.
I hoćete li ga stvarno vratiti na staze stare slave do stogodišnjice?
- Rađa se opet veliki Jadran. Sama vijest da nam je pristupio Ratko Rudić govori sve.
A, gdje Rudić dođe, stigne i titula?
- To je drugi dio priče, rezultatski, a da bi se ovo o čemu sam govorio i napravilo, glavni uvjet su sredstva. Da bi doši do novca, bez obzira koliko je Jadran jak brend, i koliko je marketinški moćan kao jedan od četiri stupa splitskoga sporta - uz Hajduka, Labuda i Gusara; on mora imati rezultat da bi našao dobrog sponzora koji će ga pratiti. I zato ćemo postepeno graditi momčad. Mi koji smo ispekli zanat i školu u vaterpolu, možemo uz puno manje novca nego drugi napraviti pravi rezultat.
Splitu, gradu uz more, fali bazena?
- Ne samo bazena, nego svih vrsta sportskih objekata. Vidite i sami kako se Hajduk muči, a jedan od razloga tih lošijih rezultata u posljednje vrijeme je i nedostatak infrastrukture, ali i kvalitetnog rada s mladima. Jednostavno, Hrvatska u ekonomskoj situaciji u kojoj jest, ne može sebi dozvoliti luksuz da gradi sportske uspjehe na stranim igračima, nego treba stvarati vlastiti kadar. Eto, tako ćemo raditi i mi u Jadrana; sve dok ne dođemo do toga da naši protivnici ovdje ne dolaze po pobjede, nego se već u Dugopolju oproštaju s iluzijom da će u Splitu stići do bodova. A, čini mi se da ćemo im to "zadovoljstvo" moći priuštiti već ove godine!
Bezma i ekipa oko njega i ostvarila je obećano, Jadran je 2023. prvi put u neovisnoj Hrvatskoj postao prvak Hrvatske, a onda i obranio naslov u protekloj sezoni. Postao je i redoviti član Lige prvaka i najuspješniji splitski kolektiv zadnjih godina. Sve što je Bezma radio, radio je do kraja. Maksimalno.
Falit će. Već fali.