Sjedim na kavi, sam, prepušten nekim svojim mislima. Volim tako, pogotovo ako je prva jutarnja. Zadnji kat Jokera, laganini. Kako bi mlađarija rekla, chillam.
Ali, ne zadugo. Nalijeće Danko Uglešić, vodi dvoje djece za ruku, javlja se, nudim mu da sjedne, da kafenišemo zajedno. Prvo neće, pa priča s nogu, ali kako je priča otišla udugo, nakon desetak minuta odlučio je ipak pridružiti mi se za stolom.
I nije mi smetalo što više nisam sam, dapače. Nismo se vidjeli odavno, a i Danko je lik kojega beskrajno cijenim, respektiram. Ono baš.
Sedmero djece ima Danko. Tko to danas u gradu ima sedmero? Ljudi se danas sve teže odlučuju i na drugo. A kad čuješ da netko ima čak troje prva misao ti je "ajme, nije im lako". I pitaš "kako se snalazite".
E pa, Danko i Tanja ih imaju sed...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....