Uzbudljivi dani su pred nama u kojima će 73 hrvatska sportaša u 15 sportova braniti boje Lijepe Naše na najvećem sportskom natjecanju u godini. Olimpijske igre u Parizu, “samo što nisu”. Službeno otvaranje je sutra, a spektakularna ceremonija bit će upriličena na rijeci Seni, nakon čega slijedi iskrcavanje na Trocadero.
Kažu da je rijeka čista, da se u njoj može plivati, iako da nas netko pozove na kupanac, vjerojatno bi mu rekli: “C’est tentant, mais non merci”. Primamljivo, ali ne hvala.
Što se tiče hrvatskih sportaša, nitko neće morati uskakati u tu kristalno čistu rijeku francuske prijestolnice, ali to ne znači da uzbuđenja pod vodom neće biti. Samo će ona bit i u bazenu, jer uz troje plivača, tu je jasno i vaterpolska reprezentacija.
Igre ne možemo ni zamisliti bez Barakuda, a nije tajna kako se od njih uvijek puno očekuje. Sve osim medalje bi se tretirao kao neuspjeh. Uostalom, izabranici Ivice Tucka u Pariz dolaze kao svjetski prvaci i europski viceprvaci. Dakle, očekivanja su opravdana.
Za one koji su zaboravili, ili pak prvi put i čitaju, na turniru se nalaze 12 reprezentacija podijeljene u dvije skupine. Hrvatska je u grupi A, u kojoj su još: Crna Gora, Italija, Rumunjska, Grčka i SAD. Ni u grupi B se ništa lakše ne diše, jer tamo su: Srbija, Francuska, Australija, Španjolska, Mađarska i Japan.
- Na prvi pogled, skupina je baš onako... “olimpijska”! - kratko će za početak, Anđelo Šetka, koji u “moru” odličja u svojoj karijeri ima i jedno s Olimpijskih igara, srebro iz Rio de Janeira 2016.
Joković kao Biblija
- Nema ovdje sekunde predaha i odmora. Na papiru je jedino Rumunjska kvalitetom lošija od ostalih, ali sve će utakmice biti izuzetno zanimljive, a igračima teške.
Je li možda druga grupa jača?
- Po meni je svejedno, odnosno podjednako. Svi imaju isti san, doći do medalje.
Očekivanja su velika?
- Dolazimo kao svjetski prvaci i europski viceprvaci. Sigurno da to pokazuje kako imamo kvalitetu i ne treba bježati od očekivanja. Tako je uvijek bilo u prošlosti s hrvatskim vaterpolom. Nije lako, ali ne treba to opterećivati igrače. Ionako najveća očekivanja imaju oni sami.
U odnosu na zlato iz Dohe, možemo li reći da smo jači? Vratio se Maro Joković, a nakon ozljede i Luka Bukić.
- Rezultat će pokazati jesmo li jači ili ne. Tamo smo bili svjetski prvaci, ne može bolje od toga. Vaterpolo ne igraju pojedinci, teško će jedan igrač nešto sam napraviti, bitno je kako funkcionira cijela momčad. Sigurno je da će Joković pridonijeti puno reprezentaciji, ima veliko iskustvo, to je nešto što se ne može kupiti i naučiti. To treba proći. Donijet će ekipi jednu dodatnu vrijednost, prije svega s ljudskim karakteristikama, a onim u bazenu ne treba ni govoriti. Što je sve osvojio, koliko igra, traje “kao Biblija”...
Sunce u Šibeniku
Reprezentativci su od 9. lipnja na okupu. I sami ste prolazili te paklene pripreme. Kako to izgleda?
- Funkcionirate kao obitelj, jedino tako možete dalje. Svi dišu zajedno, a sigurno vam ponekad netko i dosadi. Prvi dio ide ona fizička “ubijačina”, a kasnije se malo lakše diše kad se krene s taktikom i turnirima. Na kraju se odrađuju detalji i finese, ali naporno je. Pričao sam s nekima od njih, baš za vrijeme onog dijela priprema u Šibeniku. Sjećam se i sam kako je to bilo teško uz ono sunce koje sjaji od svakud. Sigurno im nije bilo lako po ovim temperaturama.
Jeste li uspjeli ispratiti neke pripremne utakmice?
- Nisam toliko, znam da su odlično odigrali turnir na Sardiniji. Pripremne utakmice su bitne, ali i nisu. Puno se tu skriva, treneri se nadmudruju, na kraju ni taj spisak igrača nije isti kao ovaj koji je otišao u Pariz. To je bitno zbog osjećaja igre, jer niti jedan trening ne može zamijeniti utakmicu.
Približite nam malo kako to izgleda u olimpijskom selu. Puno sportaša iz raznih zemalja, ali koliko se stignete uopće družiti s ostalima, ili se držite samo svoje ekipe? S obzirom na to da je vaterpolski turnir dug, ne traje samo par dana, vjerujemo da nema previše mjesta za ludovanje?
- Nitko tamo ne dolazi bez cilja. Možda ima sportaša koji se zadovoljavaju samim dolaskom na Igre, ali hrvatski vaterpolo nije. Najviše se družite s hrvatskim sportašima u našoj kući, pogotovo kad netko osvoji medalju pa se spremi doček. Posebni su to trenuci i drago mi je da sam imao tu sreću proživjet ih.
Spomenuli ste cilj. Je li to zlato?
- Da, mi uvijek pucamo na zlato, ali i sama medalja kao i odlazak na Igre je velika stvar. Od vaterpola se uvijek imaju velika očekivanja, što donekle i nije pravedno. U slučaju nekog kiksa to se u medijima okarakterizira kao katastrofa.
Sami odlazak u Pariz nije bio lagan. Najbolje to pokazuju samo tri hrvatske ekipe koje su uspjele uhvatiti vizu. Uz vaterpoliste, tu su stolnotenisači, kao i rukometaši. No, nema košarkaša, a o ženskim kolektivima ni traga već treće Igre u nizu.
- Kolektivi su najbolji pokazatelj kako stojimo sa sportom kao država. I kad pogledamo ovo stanje, vidimo koliko malo cijenimo uspjehe. Uvijek kao nacija imamo visoke ciljeve, želje i to je dobro, da se ne zadovoljavamo s nečim malim. Naravno da nećete ići na turnir da budete zadnji, ali u svemu tome ponekad nismo realni. Volio bih da su tamo još i košarkaši, bili su blizu, ali jednostavno je Grčka bila bolja.
Za kraj, idete li u Pariz u ulozi navijača?
- Nažalost neću moći, ali ići će moj sin sa ženinom sestrom. On će me zamijeniti na tribini, nadam se da će mu ono što vidi na Igrama biti motivacija za uspjeh u sportu – zaključio je Anđelo Šetka.
Mi ćemo vas još podsjetiti kako Hrvatska turnir otvara protiv Crne Gore u nedjelju (28. srpnja) u 16:35, a sve utakmice, kao i ostale sportske događaje iz Pariza pratite na HRT-u.
Medaljom bi Barakude ušle u povijest. Naime, nikad se nije dogodilo da jedna reprezentacija u istoj godini uzme odličje sa sva tri najveća natjecanja. No, za početak se treba uspješno odraditi grupna faza, što neće biti niti malo lagano, a mogućeg protivnika u četvrtfinalu još nećemo “gatati”.