Blamaža Zagreba, njihova reakcija na upit žele li dočekati svjetske prvake je nevjerojatna

Svi najveći sportski uspjesi, dočeci sportašica, sportaša i reprezentacija koji su svojim pothvatima u nekom trenutku razgalili ovu naciju, obilježavani su, svoju hrvatsku kulminaciju bi imali na Trgu bana Jelačića. Janica, Ivica, Marin Čilić, nogometaši, rukometaši, kao i vaterpolisti sa svih prijašnjim nadmetanja, cijela niska olimpijaca - pišu Sportske novosti.

Svi oni su kao po nekom pravilu, sasvim logično dočekivani na Jelačić placu. U hipu je to znao Grad Zagreb organizirati, jer isključivo i jest Grad za to nadležan i mora biti organizator. Na vrijeme bi javnost bila izviještena, Trg se ispunio, radovali se navijači sa svojim sportskim miljenicima i proslavljali pobjede, medalje, naslove.

No, toga više očito u našem glavnom gradu nema! Nema zato jer to ne zanima, nije briga aktualnu gradsku vlast. Hrvatski olimpijski odbor i Ministarstvo turizma i sporta su odradili svoju ulogu, maksimalno što oni u ovakvim situacijama mogu. No, to je onda samo VIP salon Zračne luke Franjo Tuđman, a to je ako je itko tamo ikada bio, doslovno malo veća sobica. Kada uđe momčad i postave se 4-5 TV kamera, gužva je. Gotovo. Nema mjesta za rodbinu, kamoli navijače. Zato se rade fešte na Trgu.

AFP

Grad Zagreb je bio na vrijeme kontaktiran, poslani su upiti. Odgovora nije bilo. Ništa, nikakav. Ne da nisu javili da ne žele ili neće, nego se nisu čak ni javili. Za prijašnjih vlasti u ovom gradu, ovakva se blamaža nije mogla dogoditi. Prijašnje su vlasti, ne samo pokojni gradonačelnik, nego svi od 1990. i njihovi ljudi, sami stupali u akciju.

Za sadašnju gradsku vlast u Zagrebu je to - ili preteško ili ne znaju ili ih uopće ne zanima. Cijela Hrvatska se ponosi svjetskim prvacima, a ovi ljudi... Oni ih se srame, ne priznaju. Uostalom, nitko od čelnika Grada Zagreba nije se udostojao doći ni u taj famozni VIP salon.

Vjerujte, sve buduće sportske prvake u Zagrebu očito nažalost čeka ista sudbina. Trenutačni gradski čelnici Zagreba su ovime bjelodano stavili do znanja što misle o sportu i koliko im je do njega stalo. Neka je na njihovu čast. Ili sramotu. Ovisno kako to doživljavaju.