Počela je trenirati sa šest godina, točnije, s nepunih šest, a trenira već više od šest godina, točnije, šest i pol. Na pitanje: što ju je dovelo na tenis terene u Uvalu Lapad? - odgovorit će kao iz topa: Tata!
Tata Boris, nekadašnji malonogometaš Squarea i hrvatski reprezentativac, nabavio je reket, loptice, obukla je tenisice te dres i krenula, a što ju je zadržalo na terenima?
- Svidjelo mi se, a potom je sve dobro išlo.
Sa šest je skupljala poene na turnirima do 8 godina, s osam na turnirima do 10 godina.
- Uvijek su suparnice bile starije od mene.
Starije, ali u rijetkim slučajevima bolje. Već sa šest je igrala Masters do 8 godina, s osam godina je igrala prvi put na državnom Mastersu do 10 godina.
- Dobila sam u 1. kolu državnog Mastersa treću nositeljicu s 2:0 u setovima. U oba tie breaka je bilo 7:5 za mene. Sjećam se kako je jako puhalo.
Uglavnom, ‘otpuhala‘ je i tada suparnicu, nositeljicu, koja je bila dvije godine stariju. Prvi put je turnir do 10 godina osvojila s 9 godina. Isto je bilo i s turnirom do 12 godina. Kad je prvi put pobijedila na jednom turniru iz Dalmatinskog ciklusa u uzrastu do 10 godina tada se čulo: ‘Treba to ponoviti‘. Kad je to ponovila, evo ih opet: ‘To je Dalmatinski ciklus. Treba se pokazati na državnom Mastersu‘. Kad se i tamo pokazala, e tad su rekli: ‘Treba biti najbolja na državnom prvenstvu‘. Kad je osvojila državno prvenstvo, opet isti: ‘Treba se pokazati u međunarodnoj konkurenciji jer Hrvatska je mala, nema tu kvalitete‘.
To je bio početak priče iz Olimpa, sportskog priloga Slobodne Dalmacije. Bilo je to prije osam godina kad je uzela sva četiri naslova državne prvakinje do 12 godina. Najbolja na dvoranskom prvenstvu pojedinačno i u paru, a potom i na otvorenom prvenstvu. Godinu prije zaključila je s naslovom državne prvakinje u paru do 12 godina na otvorenom. I sve to uz samo dva izgubljena seta u 18 mečeva.
- Lucija je ona igračica, koja kad se pitaš ima li ono nešto – na prvu kažeš kako ima! Sve što radi, vidiš kako ima smisla. Zatim, želi učiti, a to je mene jako dojmilo – ostale su zapisane riječi Darije Dešković Mišković, nekadašnja uspješna tenisačica, koja je bila trenerica u reprezentaciji do 12 i do 14 godina.
Pamtimo kako joj nije bilo teško produžiti trening, kako je vedra i pozitivna.
- Ima još curica koje obećavaju, ali Lucija odskače. Kad pričam s trenerima iz drugih država, i kad i oni pogledaju Luciju, svi se slažu kako je pred njoj lijepa budućnost. Naravno, ne trebam vam govoriti kako je sve ovo tek početak i koliko je težak put do vrha. U tenisu sam prošla sve. Nadgledala se svega dok sam igrala, sad dok sam trener. Da, Lucija je od onih koja ima ono nešto, i to ne govore samo njezini rezultati, već sve, pristup, ponašanje, sklona i željna učenja – rekla je Mišković Dešković koja je u paru s legendarnom Monikom Seleš bila u mlađim uzrastima doprvakinja Europe u parovima, a sa Seleš te Goranom Ivaniševićem i Sašom Hiržonom 1984. godine ekipna prvakinja Europe. Bila 1988. godine među petnaest najboljih juniorki svijeta, prvakinja bivše države do 14, 16 i 18 godina te reprezentativka, a 1992. godine prva prvakinja od samostalnosti Lijepe naše.
Lucija je u juniorskom tenisu bila TOP 20, igrala na sva četiri juniorska Grand Slama, osvojila devet juniorskih ITF-ovih turnira. Krenula je potom u profesionalni tenis. U ovu, 2024. godinu ušla je sa željom ući u TOP 200, te doći u priliku igrati kvalifikacije jednog Grand Slam turnira sezone. Dobila je prva dvadeset i tri meča ove godine, osvojila četiri ITF-ove 35-ice, bila ITF-ova igračica mjeseca veljače. Da, ušla u TOP 200, te krenula put Pariza prije deset dana.
Još je Lucija na terenima Roland Garrosa. Prekjučer je zaključila s uspjehom kvalifikacije, dobila je u tri dana sve tri suparnice, na startu sedmu nositeljicu, Ruskinju Arinu Rodionovu, i sve to je ostvarila bez izgubljenog seta. Igrat će u glavnom turniru. Jučer je doznala suparnicu na startu drugog Grand Slam turnira sezone. Čeka je dvije godine starija Amerikanka Peyton Stearns, 81. sa svjetske rang liste, koja danas igra finale u Rabatu protiv Egipćanke Mayar Sherif.
Pobjednicu čeka bolja iz ogleda u kojem se sastaju Poljakinja Magdalena Frech i Ruskinja Daria Kasatkina, koja je u ulozi desete nositeljice.
Jutros je Dubrovkinja odradila trening na pariškoj zemlji pod paskom Damjana Peterlina, a navratila je i Iva Majoli, 1998. godine pobjednica Roland Garrosa. Mama Nera i tata Boris su uz teren. Podrška. Među prvima im je čestitao otac Ane Konjuh, Mario, još jedne male koja je ponikla na terenima u Uvali Lapad. On najbolje zna koliko je težak put do nastupa na Grand Slam turniru.
Dubrovnik pak priželjkuje i povratak na teren Ane, koja je bila juniorski broj jedan, koja je osvojila WTA turnir, igrala četvrtfinale US Opena, te bila 20. tenisačica svijeta, ali koja nije imala sreće, te je potom više bila po bolnicama, nego na terenu. Ali, ne predaje se Ana, koja je sedam godina starija od Lucije. Kako bi bilo lijepo jednog dana vidjeti da su dvije Dubrovkinje suparnice na nekom velikom turniru.
Lucija će na teren u utorak, javio je tata Boris. Imat će debi u glavnom turniru Roland Garrosa.