stdClass Object
(
[id] => 630644
[title] => Kako je Kloppov učenik uz pomoć austrijskog Hrvata nakon 35 godina vratio velikana na sami vrh Njemačke
[alias] => kako-je-kloppov-ucenik-uz-pomoc-austrijskog-hrvata-nakon-35-godina-vratio-velikana-na-sami-vrh-njemacke
[catid] => 277
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Borussia Mönchengladbach sedamdesetih godina prošlog stoljeća proživljavala je svoje zlatno doba. Od 1970. do 1980. osvojili su pet domaćih naslova, dva puta bili drugi, igrali su četiri finala Kupa UEFA-e, kojeg su dvaput osvojili te jednom došli do finala Kupa prvaka (današnje Lige prvaka).
Nakon toga, samo su tri puta došli do trećeg mjesta u Bundesligi, a slobodni pad u kojem su se našli nakon uspješnog desetljeća rezultirao je ispadanjem u drugu ligu 1999. godine.
Mönchengladbach je doživio renesansu tek 2011. godine, kada je na klupu zasjeo Lucien Favre. Švicarac je te godine Borussiju spasio od ispadanja, a već ju je sljedeće sezone odveo do četvrtog mjesta, prvog nakon 1996. i kvalifikacija za Ligu prvaka.
Favre je atraktivnim stilom igre plijenio pažnju nogometne javnosti i vratio Mönchengladbach na europsku mapu, a njegovi nasljednici André Schubert i kasnije Dieter Hecking nastavili su u sličnom tonu.
Narativ koji se tijekom cijelog tog perioda rasta provlačio bilo je dovođenje mladih i talentiranih igrača koji bi bili dobrano iskorišteni prije prodaje te pravovremeno nalaženje njihovih adekvatnih zamjena.
Ali, bez obzira na dobar posao kojeg su napravili Schubert i Hecking, kao pravi nasljednik Favrea ipak se čini tek Marco Rose.
Nijemac rođen u Leipzigu, 2002. godine je stigao u Mainz kojeg je tada vodio Jurgen Klopp. Deset godina je proveo u klubu, a njegov prvi dodir s trenerstvom dogodio se u sezoni 2010/11. kada je vršio dužnosti igrača i pomoćnog trenera druge ekipe Mainza.
U sezoni 2012/13. vodio je Lokomotivu iz Leipziga, a 2013. je došao u Red Bull Salzburg u kojem mu je povjereno vođenje U16 momčadi. Nedugo zatim, Rose je promoviran u trenera U18 momčadi s kojom je osvojio austrijsko prvenstvo u svojoj prvoj sezoni, a u travnju 2017. odveo je svoje igrače do naslova Lige prvaka za igrače do 19 godina. Na putu do finala Salzburg je pobijedio Manchester City, PSG (s ogromnih 5:0), Atletico Madrid i Barcelonu, dok su u finalu bili bolji od Benfice.
Rose je sljedeće sezone zasjeo na klupu prve momčadi salzburškog Red Bulla i odmah osvojio austrijsko prvenstvo te došao do polufinala Europske lige, a sezonu poslije ponovio je uspjeh u prvenstvu i dodao mu naslov pobjednika austrijskog kupa te došao do četvrtfinala Europske lige.
Fantastični uspjesi koje je postizao iz sezone u sezonu osigurali su mu poziv u Mönchengladbach, a temelji koje je postavio u Salzburgu omogućili su austrijskoj momčadi prvi nastup u grupnoj fazi Lige prvaka u povijesti.
Ali, Rose na tom putu nije bio sam, već je imao veliku pomoć Austrijanca hrvatskog porijekla Renéa Marića.
Marić je bio prisiljen rano prekinuti svoju karijeru pa se već sa 17 godina posvetio treniranju lokalne momčadi iz njegovog rodnog Handenberga, sela od oko 1000 stanovnika udaljenog 50-ak kilometara od Salzburga.
Kako mu okruženje nije bilo adekvatno za razmjenjivanje taktičkih ideja i zapažanja, Marić je zajedno s četvoricom istomišljenika pokrenuo blog na kojem su pisali taktičke analize zanimljivih nogometnih momčadi.
- Mislim da su ljudi stekli dojam da je cilj bloga bilo komentiranje ljudi u nogometu, ali to nikada nije bila moja ideja. Za mene je to bilo razmišljanje o nečemu i slanje toga u svijet da bi ljudi komentirali - otkrio je danas 27-godišnji Austrijanac koji interes za nogomet pripisuje svojim hrvatskim korijenima.
Marić je bio uvjeren da piše za nogometne entuzijaste i amaterske trenere, ali jednog dana mu je stigao email od pomoćnika tadašnjeg trenera Mainza Thomasa Tuchela koji je skupinu pozvao na razgovor.
Uskoro je družina s portala Spelverlagerung počela odrađivati zadatke za Tuchela, koji su se uglavnom odnosili na skauting i taktičke analize protivnika. No, kako zadatke nisu dobivali redovito ni često, nisu od toga mogli živjeti. Stoga su povremeno odrađivali poslove za Brentford, Midtjylland i konačno Salzburg.
Rose je, kao i Tuchel, ostao fasciniran dubinom Marićevih analiza te su se nekoliko puta sastali kako bi razgovarali. Naposljetku je Marić skupio hrabrosti i jednostavno upitao Rosea, tada trenera Salzburgove U18 momčadi: "Trebaš li pomoćnika za sljedeću sezonu?". Rose mu je potvrdno odgovorio i dvojac je započeo suradnju koja se nastavila do danas.
Još u Red Bullu dvojac je inzistirao na 4-4-2 formaciji s veznim redom postavljenim u romb, ali ključ uspješnosti bio je u tome što su od igrača tražili apsolutno usvajanje taktičkih zahtjeva, jer kako Marić između ostalog kaže, taj romb u veznom redu ima 11 različitih struktura kada protivnik ima loptu.
Kada se sve uzme u obzir, ne treba previše čuditi da je Salzburg došao do svih navedenih uspjeha, kao ni to da je Borussia Mönchengladbach trenutno vodeća momčad Bundeslige. Možda je malo nerealno očekivati da će na tom mjestu dočekati kraj sezone, ponajviše zbog nedostatka individualne kvalitete u odnosu na Bayern i dortmundsku Borussiju, ali ih nipošto ne treba otpisati.
Energičan, takozvani "atomski" nogomet kojeg igra Roseov Mönchengladbach u velikoj se mjeri oslanja na brzu napadačku tranziciju, "gegenpressing" nakon izgubljene lopte te sudjelovanje vratara u izgradnji napada, koji nerijetko s loptom u nogama izlazi i do 25 metara od svog gola.
Marco Rose je još jedan u nizu trenera iz Kloppovog "stabla", a poput mnogih stručnjaka koji su danas predvodnici modernog njemačkog nogometa, kalio se u Red Bull Salzburgu. Naime, u njemačkoj Bundesligi trenutno ima pet trenera koji su prošli salzburšku akademiju.
Uz Rosea, tu je Niko Kovač koji je ostvario sjajan uspjeh s Eintrachtom, da bi nakon toga preuzeo minhenski Bayern, a na ispražnjeno mjesto u Frankfurtu zasjeo je još jedan redbullovac Adi Hutter.
Oliver Glasner, trener jedine momčadi bez prvenstvenog poraza ove sezone - Wolfsburga, također je trenersku karijeru započeo u Salzburgu, kao i Kolnov trener Achim Beierlorzer, a Julian Nagelsmann, iako nije bio u Salzburgu, sada sjedi na klupi sestrinskog kluba iz Leipziga.
Važno je napomenuti još jednu stvar. Mönchengladbach je ove sezone izgubio tri puta - 3:1 od Nagelsmannovog Leipziga, 1:0 od Favreovog Dortmunda i čak 4:0 od austrijskog Wolfsbergera u Europskoj ligi. Trener Wolfsbergera je inače Gerhard Struber, koji je također veliki dio svoje trenerske karijere proveo u Salzburgu.
Rose i Marić su najbolji primjer u kojem smjeru moderni nogomet ide te ćemo u budućnosti zasigurno nailaziti na sve više sličnih priča. Za razliku od teze koja je nogometnim svijetom vladala u prošlosti, a koja je još uvijek općeprihvaćena u nogometno manje razvijenim zemljama, novije generacije shvaćaju da uspješna igračka karijera sama po sebi ne garantira uspjeh u trenerskom poslu te da površan pristup skautingu i taktici danas ne može donijeti rezultat.
Stoga, treneri danas u svoj stožer dovode stručnjake iz raznih područja, često bez obzira na manjak iskustva, kako bi što manje stvari prepustili slučaju, a partnerstvo Rosea i Marića najbolji je pokazatelj da je taj način ispravan.
Borussia Mönchengladbach sedamdesetih godina prošlog stoljeća proživljavala je svoje zlatno doba. Od 1970. do 1980. osvojili su pet domaćih naslova, dva puta bili drugi, igrali su četiri finala Kupa UEFA-e, kojeg su dvaput osvojili te jednom došli do finala Kupa prvaka (današnje Lige prvaka).
Nakon toga, samo su tri puta došli do trećeg mjesta u Bundesligi, a slobodni pad u kojem su se našli nakon uspješnog desetljeća rezultirao je ispadanjem u drugu ligu 1999. godine.
Mönchengladbach je doživio renesansu tek 2011. godine, kada je na klupu zasjeo Lucien Favre. Švicarac je te godine Borussiju spasio od ispadanja, a već ju je sljedeće sezone odveo do četvrtog mjesta, prvog nakon 1996. i kvalifikacija za Ligu prvaka.
Favre je atraktivnim stilom igre plijenio pažnju nogometne javnosti i vratio Mönchengladbach na europsku mapu, a njegovi nasljednici André Schubert i kasnije Dieter Hecking nastavili su u sličnom tonu.
Narativ koji se tijekom cijelog tog perioda rasta provlačio bilo je dovođenje mladih i talentiranih igrača koji bi bili dobrano iskorišteni prije prodaje te pravovremeno nalaženje njihovih adekvatnih zamjena.
Ali, bez obzira na dobar posao kojeg su napravili Schubert i Hecking, kao pravi nasljednik Favrea ipak se čini tek Marco Rose.
Nijemac rođen u Leipzigu, 2002. godine je stigao u Mainz kojeg je tada vodio Jurgen Klopp. Deset godina je proveo u klubu, a njegov prvi dodir s trenerstvom dogodio se u sezoni 2010/11. kada je vršio dužnosti igrača i pomoćnog trenera druge ekipe Mainza.
U sezoni 2012/13. vodio je Lokomotivu iz Leipziga, a 2013. je došao u Red Bull Salzburg u kojem mu je povjereno vođenje U16 momčadi. Nedugo zatim, Rose je promoviran u trenera U18 momčadi s kojom je osvojio austrijsko prvenstvo u svojoj prvoj sezoni, a u travnju 2017. odveo je svoje igrače do naslova Lige prvaka za igrače do 19 godina. Na putu do finala Salzburg je pobijedio Manchester City, PSG (s ogromnih 5:0), Atletico Madrid i Barcelonu, dok su u finalu bili bolji od Benfice.
Rose je sljedeće sezone zasjeo na klupu prve momčadi salzburškog Red Bulla i odmah osvojio austrijsko prvenstvo te došao do polufinala Europske lige, a sezonu poslije ponovio je uspjeh u prvenstvu i dodao mu naslov pobjednika austrijskog kupa te došao do četvrtfinala Europske lige.
Fantastični uspjesi koje je postizao iz sezone u sezonu osigurali su mu poziv u Mönchengladbach, a temelji koje je postavio u Salzburgu omogućili su austrijskoj momčadi prvi nastup u grupnoj fazi Lige prvaka u povijesti.
Ali, Rose na tom putu nije bio sam, već je imao veliku pomoć Austrijanca hrvatskog porijekla Renéa Marića.
Marić je bio prisiljen rano prekinuti svoju karijeru pa se već sa 17 godina posvetio treniranju lokalne momčadi iz njegovog rodnog Handenberga, sela od oko 1000 stanovnika udaljenog 50-ak kilometara od Salzburga.
Kako mu okruženje nije bilo adekvatno za razmjenjivanje taktičkih ideja i zapažanja, Marić je zajedno s četvoricom istomišljenika pokrenuo blog na kojem su pisali taktičke analize zanimljivih nogometnih momčadi.
- Mislim da su ljudi stekli dojam da je cilj bloga bilo komentiranje ljudi u nogometu, ali to nikada nije bila moja ideja. Za mene je to bilo razmišljanje o nečemu i slanje toga u svijet da bi ljudi komentirali - otkrio je danas 27-godišnji Austrijanac koji interes za nogomet pripisuje svojim hrvatskim korijenima.
Marić je bio uvjeren da piše za nogometne entuzijaste i amaterske trenere, ali jednog dana mu je stigao email od pomoćnika tadašnjeg trenera Mainza Thomasa Tuchela koji je skupinu pozvao na razgovor.
Uskoro je družina s portala Spelverlagerung počela odrađivati zadatke za Tuchela, koji su se uglavnom odnosili na skauting i taktičke analize protivnika. No, kako zadatke nisu dobivali redovito ni često, nisu od toga mogli živjeti. Stoga su povremeno odrađivali poslove za Brentford, Midtjylland i konačno Salzburg.
Rose je, kao i Tuchel, ostao fasciniran dubinom Marićevih analiza te su se nekoliko puta sastali kako bi razgovarali. Naposljetku je Marić skupio hrabrosti i jednostavno upitao Rosea, tada trenera Salzburgove U18 momčadi: "Trebaš li pomoćnika za sljedeću sezonu?". Rose mu je potvrdno odgovorio i dvojac je započeo suradnju koja se nastavila do danas.
Još u Red Bullu dvojac je inzistirao na 4-4-2 formaciji s veznim redom postavljenim u romb, ali ključ uspješnosti bio je u tome što su od igrača tražili apsolutno usvajanje taktičkih zahtjeva, jer kako Marić između ostalog kaže, taj romb u veznom redu ima 11 različitih struktura kada protivnik ima loptu.
Kada se sve uzme u obzir, ne treba previše čuditi da je Salzburg došao do svih navedenih uspjeha, kao ni to da je Borussia Mönchengladbach trenutno vodeća momčad Bundeslige. Možda je malo nerealno očekivati da će na tom mjestu dočekati kraj sezone, ponajviše zbog nedostatka individualne kvalitete u odnosu na Bayern i dortmundsku Borussiju, ali ih nipošto ne treba otpisati.
Energičan, takozvani "atomski" nogomet kojeg igra Roseov Mönchengladbach u velikoj se mjeri oslanja na brzu napadačku tranziciju, "gegenpressing" nakon izgubljene lopte te sudjelovanje vratara u izgradnji napada, koji nerijetko s loptom u nogama izlazi i do 25 metara od svog gola.
Marco Rose je još jedan u nizu trenera iz Kloppovog "stabla", a poput mnogih stručnjaka koji su danas predvodnici modernog njemačkog nogometa, kalio se u Red Bull Salzburgu. Naime, u njemačkoj Bundesligi trenutno ima pet trenera koji su prošli salzburšku akademiju.
Uz Rosea, tu je Niko Kovač koji je ostvario sjajan uspjeh s Eintrachtom, da bi nakon toga preuzeo minhenski Bayern, a na ispražnjeno mjesto u Frankfurtu zasjeo je još jedan redbullovac Adi Hutter.
Oliver Glasner, trener jedine momčadi bez prvenstvenog poraza ove sezone - Wolfsburga, također je trenersku karijeru započeo u Salzburgu, kao i Kolnov trener Achim Beierlorzer, a Julian Nagelsmann, iako nije bio u Salzburgu, sada sjedi na klupi sestrinskog kluba iz Leipziga.
Važno je napomenuti još jednu stvar. Mönchengladbach je ove sezone izgubio tri puta - 3:1 od Nagelsmannovog Leipziga, 1:0 od Favreovog Dortmunda i čak 4:0 od austrijskog Wolfsbergera u Europskoj ligi. Trener Wolfsbergera je inače Gerhard Struber, koji je također veliki dio svoje trenerske karijere proveo u Salzburgu.
Rose i Marić su najbolji primjer u kojem smjeru moderni nogomet ide te ćemo u budućnosti zasigurno nailaziti na sve više sličnih priča. Za razliku od teze koja je nogometnim svijetom vladala u prošlosti, a koja je još uvijek općeprihvaćena u nogometno manje razvijenim zemljama, novije generacije shvaćaju da uspješna igračka karijera sama po sebi ne garantira uspjeh u trenerskom poslu te da površan pristup skautingu i taktici danas ne može donijeti rezultat.
Stoga, treneri danas u svoj stožer dovode stručnjake iz raznih područja, često bez obzira na manjak iskustva, kako bi što manje stvari prepustili slučaju, a partnerstvo Rosea i Marića najbolji je pokazatelj da je taj način ispravan.
Borussia Mönchengladbach sedamdesetih godina prošlog stoljeća proživljavala je svoje zlatno doba. Od 1970. do 1980. osvojili su pet domaćih naslova, dva puta bili drugi, igrali su četiri finala Kupa UEFA-e, kojeg su dvaput osvojili te jednom došli do finala Kupa prvaka (današnje Lige prvaka).
Nakon toga, samo su tri puta došli do trećeg mjesta u Bundesligi, a slobodni pad u kojem su se našli nakon uspješnog desetljeća rezultirao je ispadanjem u drugu ligu 1999. godine.
Mönchengladbach je doživio renesansu tek 2011. godine, kada je na klupu zasjeo Lucien Favre. Švicarac je te godine Borussiju spasio od ispadanja, a već ju je sljedeće sezone odveo do četvrtog mjesta, prvog nakon 1996. i kvalifikacija za Ligu prvaka.
Favre je atraktivnim stilom igre plijenio pažnju...
