Kad imaš 22 godine, kada si sjajan sportaš, kada je Svjetsko prvenstvo, prvo na kojem trebaš igrati uopće, još u tvojoj zemlji, a ti ne može nastupati – e, to je jako teško. Baš u toj situaciji je Matej Mandić trenutno. Nakon teških ozljeda koje je pretrpio u svlačionici pokušao se vratiti, ali to nije bilo realno. Trenirao je, makar nije mogao stati na gol i to naravno nije prošlo, jer nekad nije sve samo stvar želje. Mladost puna snage, energije, volje, povukla se, malo su ga čak i skrivali svjesni da bi svi htjeli čuti njegovu istinu, makar je svi znaju, jer je istina je vrlo jednostavna. Zbog teških ozljeda nije u stanju startati na Svjetskom prvenstvu i tu se nažalost promijeniti ništa ne može - pišu Sportske novosti.
No, kada imaš 22 godine moraš shvatiti i da je život pred tobom, da kako god teško bilo moraš ići dalje. I što prije tu tešku situaciju staviš u normalne okvire, bit će ti lakše. Skrivanje nikad nije donijelo rješenje.
Šteta je, jer smo nakon dugo vremena dobili tandem Kuzmanović – Mandić na duže vrijeme. Šteta je jer obojica brane vrhunski. Šteta je da im ovo nije prvo zajedničko SP, a sreća je da imamo sjajnih vratara koji takvu situaciju mogu pokriti bez ikakvih problema. Tu je Ivan Pešić, tu je Matija Špikić, sjajno brani Dino Slavić u Francuskoj. Možda takvu situaciju kada se kompletna vratarska slika pogleda nismo imali dugo. I to je svakako plus, jer dobri vratari su preduvjet vrhunskog rezultata. Imali smo ih uvijek i dosad se tako uvijek pokazivalo, no to što nam se dogodilo u ovom slučaju teško je izbaciti iz glave.
Liječnika služba HRS-a dala je nakon prvog dijela priprema crveno svjetlo Mateju Mandiću za nastavak priprema. Došlo je naknadno, jer je Sigurdsson prije toga skratio popis za tri, ali se pokazalo da će morati za četvoricu. I to je bio šok više za ovog mladog sportaša.
Gdje je Matej Mandić?
- Evo, doma u Ljubuškom, odmaram glavu. Otišao sam kratko nakon svega to se dogodilo. Radim svakodnevno teretanu, kondiciju, imam program koji mi je napisao klupski i reprezentativni trener Šime Tomašević. Neću se prestati nadati da ću dočekati priliku, jer SP doma mi je bio jedan san koji se ne događa često. No, svjestan sam svega, razumijem odluku i život ide dalje. Svjestan sam da sam trebao biti tu, ali ne mogu ulaziti u rizik. Mlad sam i za život i za karijeru. Moram se paziti, zdravlje je ispred svega, a još ne mogu na gol. Obavit ćemo kontrolu prije samog prvenstva pa ćemo vidjeti kakvo je stanje.
Kakav je osjećaj?
- Teško je, a sad tek dolazi najgore. Valjda će biti nekako. Arena je moj dom, tu sam branio svoje najbolje utakmice, znala me ponijeti i do nekih nevjerojatnih epizoda kao protiv Magdeburga. Svašta prolazi kroz glavu. Iskreno mi se srušio cijeli svijet kada sam saznao da neću ići, jako jako teško. Svi idu dalje, a ti ideš kući.
Kako ste preživjeli sve u posljednje vrijeme?
- Teško, šokiralo me, bilo mi je teško i fizički i psihički. Pogodilo je i moju obitelj i cijelu momčad. Pukle su mi tri kosti u licu, dobio sam tri pločice koje su ostale i sada čekamo da to zaraste.
Sjetite li se incidenta?
- Ne želim se sjetiti niti mogu i želim komentirati bilo što u tom slučaju. Pretpostavljam da će me ljudi razumjeti.
Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....