Tužna vijest pogodila je sportsku, a posebno rukometnu javnost, u 77. godini života preminuo je Vatromir Srhoj. Legenda splitskog, dalmatinskog i hrvatskog rukometa, popularni Šugi, bio je iznimno važna osoba u svijetu rukometa, prepoznatljiv, stručan, autoritativan, s iznimno bogatom karijerom, igračkom, trenerskom i stručnom.
Igrao je prvu i drugu jugoslavensku ligu, nosio dres Splita, Zagreba, Trogira i Adriachema.
Međutim, posebno prepoznatljiv i cijenjen u rukometnim krugovima bio je zbog dugogodišnje trenerske karijere, uglavnom je vodio ženske klubove.
Od muških trenirao je Brodomerkur u doba kad je splitski klub krajem devedesetih godina bio vrlo ambiciozan i napadao nedodirljivost Badela 1862, vodio je i taj klub početkom osamdesetih.
U svijetu ženskog rukometa proveo je veći dio karijere, često je bio na klupi splitskih klubova (Split, Dalma, Split Kaltenberg), pogotovo u vrijeme kada je splitski ženski rukomet punio dvoranu na Gripama i kada se za utakmice gradskog derbija Splita i Dalme, "crvenih" i "zelenih", tražila ulaznica kao suho zlato.
Bio je Srhoj osobno vezan i za grad Trogir pa je vodio i taj klub rukometašica, isto tako i Vranjic. Najveći klupski uspjeh ostvario je s Budućnosti iz Podgorice s kojom je bio prvak Jugoslavije 1986. godine i finalist Lige prvakinja, dok je sa zagrebačkom Lokomotivom igrao polufinale Kupa EHF.
Popularni Šugi je bio i izbornik ženskih reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske, Mediteran je osvojio dva puta, Balkan jednom, ima svjetsko srebro, i peta mjesta na Svjetskom i Europskom prvenstvu.
Iznimno bogatu karijeru, iskustvo, stručnost i znanje prenosio je kao profesor i na studente Kineziološkog fakulteta u Splitu, zajedno sa suprugom Ljerkom koja je zaštitni znak ritmičke gimnastike u Splitu. Autor je brojne stručne literature. Dobitnik je brojnih priznanja na svim mogućim razinama.
I da, često je gostovao na stranicama našeg lista, u novije vrijeme i portala Slobodne kao gost komentator svih važnijih rukometnih događanja. I hvala mu na tome, u naše ime i u ime naših čitatelja.
Dovoljno je reći – Šugi. Svi ga znaju. O njemu bi se knjiga mogla i morala napisati, ali evo, neka ovih par rečenica budu prvi znak pažnje na oproštaju od rukometne legende. Sahrana je sljedeću srijedu.
