Ove nedjelje Roko Leni Ukić (39) se i službeno oprašta od igranja košarke. Sve je počelo i završilo u njegovom Splitu, a u međuvremenu je bivši kapetan reprezentacije Hrvatske između ostalog nosio i dresove Tau Ceramice, Barcelone, rimske Lottomatice, Toronta, Milwaukeeja, Fenerbahčea, Panathinaikosa, Cedevite... Njegova bogata karijera trajala je 23 godine, tijekom kojih je osvojio 20 trofeja.
Press konferencija kojom će se oprostiti počinje u 11 sati u VIP salonu dvorane Košarkaškog kluba Split na Gripama. A dok se Roko oprašta, njegov talentirani sin Luka igra odmah pored u dvorani utakmicu jedinstvene lige za predkadete Splita protiv Šibenke. Debi u dresu seniora Splita i Roko je imao protiv Šibenke.
Presica kojom će se oprostiti od aktivnog igranja održava se tri dana uoči četvrtfinala Kupa Krešimira Ćosića između Splita i Zadra na Gripama., a na sličan način je sve i počelo kada je tada mladi 19-godišnji Roko pobjedničkim košem u zadnjoj sekundi finala odigranog u Jazinama 2004. godine Splitu protiv Zadra donio Kup (74:72).
- Godinu dana sam razmišljao kako ću se oprostiti. Službeno mogu objaviti da košarku više profesionalno neću igrati. To je logičan slijed događanja s obzirom na moje godine i odigrane sezone. Emotivan sam, ali nimalo mi nije teško jer mi nije bilo problem prepoznati da je dosta - rekao je u startu Ukić.
Je li ti žao što se nisi u Split oprostio osvojenim trofejem?
- Naravno da jest, prve moje povratničke sezone bili smo pogotovo blizu. A klub ima priliku za tjedan dana napraviti ono što nismo uspjeli u ove zadnje tri sezone.
Komentiraš utakmice na televiziji. Vidiš li se i u budućnosti kao komentator?
- Ukoliko me ljudi i dalje budu to tražili...
Od svih klubova i gradova gdje su igrao...?
- Najviše pamtim navijače Panathinaikosa. Ono kako oni slave pobjede protiv Olympiacosa se samo može mjeriti s onim kako navijači Hajduka slave pobjede protiv Dinama!
Najbolji igrač i trener s kojim si igrao?
- Dino Rađa. A trenera neću reći da se netko ne naljuti ha, ha.
Imao je Ukić posebnu poruku mladim igračima i roditeljima.
- Nemojte se žaliti, na trenere, uvjete...
Puno se priča u košarkaškim krugovima o tvom sinu Luki. Vidiš li u njegovim očima tu strast koju si ti imao?
- Vidim, ali na malo drugačiji način. Što se tiče same ljubavi prema sportu, ambicija isto je, a u njega je još izraženiji natjecateljski aspekt.
Rekao si da ti je igrački uzor bio Reggie Miller, ali znao si ranije govoriti i da ti je uzor u Splitu bio Ante Grgurević.
- Grga nije samo meni bio uzor, bio je svima nama sinonim kako se pristupa sportu. Dobio sam puno pitanja navijača za čim žalim. Žalim za svakom izgubljenom utakmicom, ali ne žalim jer smo imali taj pristup. Grga me vozio na treninge kada sam imao 15 godina, oblikovao me kao čovjeka i igrača.
Reprezentacija?
- Nekad je falilo kvalitete, nekada malo sreće. Nije se poklopilo na našu stranu. Ne želim ni četvrto ni peto mjesto predstavljati kao uspjehe, ali iz ove perspektive sada to izgleda...
Glazbena karijera?
- Baš sam nekidan nastupao u ‘Kocke‘. Radimo to iz ljubavi prema muzici, hobija... Kada se prestaneš profesionalno baviti sportom otvori se gomila slobodnog vremena. Muzika je za mene idealna stvar za to.
Kako vidiš budućnost Splita?
- Na ljudima iz kluba je odaberu kojim smjerom žele ići. Zadnjih par godina je to na solidnom nivou. Teško mi je prognozirati što će biti u budućnosti.
Hoćeš li imati neku ulogu u klubu?
- Nemam je. Kada sam se vraćao govorili su da me čeka 17 funkcija, svašta se pričalo da su to moji razlozi povratka. Dođem samo gledati maloga i komentirati utakmicu na televiziji.
S 18 godina si bio bez dlake na jeziku? Sada si u komentatorskoj karijeri i dobivaš velike pohvale jer i dalje si izravan u svemu što govoriš. Koliko guštaš u tome?
- Trudim se biti maksimalno korektan. Ako treba, oplest ću i po sucima, nekad, ali manje i po igračima. Ljudi to vole. Ne bi baš htio nekog povrijediti i neću uvijek reći baš sve što vidim. Što se tiče pisanja neću u novinarstvo, sigurni ste!
Poruka Deni izborniku?
- Dobit će svoje! Ja nemam društvene mreže, ali vidit ćeš sve.
Srđan Subotić?
- Pogotovo je prve sezone napravio jako puno, nije bilo lako vodit mnomčad, a bio je praktično ostavljen sam. To je prilično prošlo ispod radara. Drago mi je da mu dobro ide u Poljskoj. Ima svoj trenerski put.
Uslijedila su brojna pitanja za Ukića koja su navijači slali klubu putem društvenih mreža.
Ostaješ li možda u klubu na nekoj funkciji?
- Nije to pitanje za mene. Treba te netko željeti da bi negdje došao.
Sjećaš li se od kojeg je pića bila plastična boca kojom si 2013. godine htio gađati Slavka Cvitkovića?
- Sjećam se, od vode!
Sve se pretvorilo je ćakulu kao da je Roko na oproštajnoj kavi.
Da li se veliki klubovi raspituju za sina Luku?
- Preskočit ćemo to pitanje.
Najdraža utakmica karijere?
- Kada sam zabio San Antoniju 24 koša i zabio pet poena u zadnja dva napada za pobjedu protiv tada jedne od najjačih franšiza.
Najdraža trica?
- Ovdje protiv Maroussija kada sam sa 17 godina zabio za produžetak.
Najdraži koš u karijeri?
- Onaj koji sam zabio Zadru za osvajanje kupa 2004. godine. teško je to nadmašiti kada igraš sa svojim prijateljima i zabiješ pobjednički koš u zadnjoj sekundi.
Nakon odrađenog jednog nogometnog poluvremena završio je Ukićev oproštaj, a Roko se prebacio na tribinu gledati sina Luku.