Je li Hajduk u krizi? Ne, ne mislimo da je u krizi. Ovo drugo već je pitijevsko pitanje: je li Hajduk u Osijeku osvojio jedan ili izgubio dva boda?
Na to nećete baš naći čvrst i decidiran odgovor. Većina navijača jest razočarana pa i zabrinuta jer Hajduk (opet) nije pobijedio i nakon sjajnog zaleta i na pripremama golovitih pobjeda (Aluminij, Fehervar i Slask, uz remi kod Kopra), bilježi mršav učinak na startu proljeća. Samo bod od šest ponuđenih.
Drugi pak, rekli bismo oni realniji, još izjutra uči utakmice zazivali su kako bi ‘unaprijed potpisali bod‘ i ne znajući da u tim trenucima i Mihael Žaper odustaje od utakmice, jer ga je ščepala gripa. Takvi smatraju da Osijek nije tamo neki usputni teren, nego relevantno gostovanje i da vrijedi i te kako na njemu ostati neporažen. Doduše, bod u Osijeku bio bi tim bolji da se na bod osvojio i protiv Rijeke. Nikad nemoj podcijenit remi. Samo nemoj izgubit. Poraz je prava nevolja...
Priznajemo, ima i onih, nemali broj, koji su u nastavku proljeća zazivali ‘blitzkrieg‘, udar bljeska: tri pobjede na startu, Rijeka doma, Osijek vanka i onda još i Slaven Belupo u Poljudu i Hajduk bi s tih devet bodova odmaglio na vrhu. No, ništa od toga. Dapače, na vidjelo izlazi učinak zadnje četiri utakmice, dvije s kraja jeseni i sada dvije i to znači od 12 mogućih samo tri boda je osvojila ‘bijela mašina‘. Samo tri?! Ništa od juriša i bijega na vrhu.
Kad malo bolje zavirite u povijest i Hajdukov habitus, običaj, nikad titule nije osvaja paradirajući. Uvijek bi to bilo u krvavim, grčevitim borbama do posljednjeg daha. U Ivićevo zlatno doba dvaput na gol-razliku, a jednom kolo prije kraja, a i kasnije kroz HNL pamtimo da je bilo neophodno u zadnjim kolima slaviti protiv Šibenika, Dubrave, Osijeka i čak triput Varteksa. Nikad Hajduk nije glatko osvajao. Nikad nije umio svojim navijačima prirediti šetnju do titule. Ne, uvijek je trebalo zavrćati rukave, pljunuti u šake i latiti se motike. Pa će tako biti i ovaj put, godine Gospodnje 2024...