Konačno da je i ta trakavica riješena, osmijeh menadžera Adriana Aliaja govorio je više od tisuću riječi u Puli, ispred stadiona Aldo Drosina u nedjelju prije susreta Istra - Hajduk (1:1). Taman je stisnuo desnicu predsjedniku Hajduka Ivanu Biliću... Bit će sve dobro, rekao nam je u prolazu... Trebalo je ipak čekati sve do petka da se saga o Sahitiju ili kako smo ga u posljednje vrijeme zvali o Sultanu Emiru dovrši happy-endom.
Hajduku je nasušno trebalo nešto novca, sve bi bilo dobro nakon što su očito iščeznule tlapnje o tri milijuna eura, Sahiti je je već odavna prerastao Hajduk i bilo je krajnje vrijeme da se realizira bilo kakav dogovor o odlasku.
Hamburger ga je gledao i prije dvije godine, ali se tada Lukši Jakobušiću više kupovalo, nego prodavalo igrače, sanjao je gospar Lukša svoj i Hajdukov šampionski san, a sad Hajduk priča neku drugu, drugačiju priču.
Kad zagusti uskače Adrian Aliaj, kao što ga je prije par ljeta, 2018. panično nazvao tadašnji predsjednik Jasmin Huljaj i rekao mu "suša je u blagajni, prodajte nešto, propadasmo..." Možda malo karikiramo, ali samo malo.
Tada je Aliaj izveo malo čudo i plasirao Tomu Bašića u Bordeaux, za tri, četiri milijuna i Hajduk je mirno nastavio plutati i tim vrelim ljetom kao i sada. Važnija je bila ta prodaja od tadašnjih (kao i sada) uzaludnih upiranja po Europi, prolaza protiv Slavije u Sofiji i ispadanja od FCSB-a u Bukureštu, nešto slično kao što se i ovog ljeta zbilo.
Doista, a nema potrebe da ga hvalimo, no Aliaj se uvijek vraća kao vječno zahvalni bivši mladi prvotimac Hajduka, danas kao već etablirani agent, uskače čim zatreba. Došao je svojedobno u Hajduk iz Albanije, iz Vlore (Valone), te otkrio u Hrvatskoj Hajduk i svoju novu, drugu domovinu, baš kao i grad Split, svoj drugi grad. Na stranu što najčešće vrijeme provodi u Zagrebu (što je s poslovnog aspekta više nego opravdano).
Sahiti, dakle, donosi Hajduku čistih 1,2 milijuna eura (ostatak ide Rabotničkome), pa ako se dokoličari zafrkaju da bi za taj iznos u Dinamu prodali čistačicu, ipak držimo da je to vrlo dobar potez. Ako ništa drugo, Sahiti odlaskom rješava godišnju gažu Marka Livaje!
Ne znamo samo je li baš neophodan potez povratka Stipe Biuka u Hajduk, kao da nema mladih na lageru, ali to je već druga tema...
Aliaj je agent koji je prodao Tomu Bašića, bitno je pomogao, presudno, da Stipe Biuk ode u Los Angeles kad je Biuk prerastao Hajduk i jedva su ga u Poljudu te zime čekali monetizirati/unovčiti. Skrbio je u momentu o Josipu Juranoviću, inače ima na lageru i Amira Rrahmanija za kojeg Hajduk nije imao sluha da ga dovede iz redova Splita samo zato da ne posluje sa Slavenom Žužulom iz Parka mladeži. Aliaj je Sahitija, zaboravljenog i napuštenog sam "otkopao" iz Šibenika, s posudbe, preuzeo ga i da tako kažemo oplodio, nametnuo ga tadašnjem sportskom direktoru "bijelih" Mr. Footballu, danas već zaboravljenom (?!) Mindaugasu Nikoličiusu...
Sahiti je vrijedio, a Aliaj izveo malo čudo: nakon Francisca Ferra koji je sam otišao u Portugal, Hajduk je eto uspio nekoga i prodati ovoga ljeta!
Sahiti se široko smije iz klupskih prostorija Hamburgera, sretan kao malo dijete, da, to je onaj isti Hamburger iz epskih utakmica s Hajdukom 1980. godine kad je za njih igrao Kevin Keegan, a danas je to drugoligaš...
Sad to zvuči malo smiješno, da će na desnom krilu u tom istom Hamburgeru, u gradu koji je lansirao Beatlese, nakon Keegana 44 godine kasnije to isto desno krilo igrati Emir Sahiti. Zašto ne, moderni je nogomet, klubovi se dižu i padaju, a Sahitija današnji Hamburger dočekuje raširenih ruku i čeka da ga Sultan Emir vrati u elitnu Bundesligu...