Sve se vrti oko korone, kao da živiš, a izbjegneš je, kako da je izbjegneš, a da ne umreš od toga što si prestao normalno ćivjeti i raditi.
Jutro prije utakmice, jedan od klasika ne samo splitskog sportskog žurnalizma, ono kad čekaš veliku utakmicu navečer po bijeloj Europi i kad opisuješ gdje su, što (ne) rade, kako su čekali novi povijesni usud na međunarodnoj sceni, a najčešće je to bilo laku noć Europo... Dobro, bilo je iznimaka, pobjeda, ali uglavnom smo se vraćali pokunjeni što je najčešće za jedan gol malo falilo, pa eto.
Nego, da se vratimo Istanbulu, mravinjaku pod staklenim tzvonom, nema navijača, pisali smo, Bospor bi gorio. Na džamiju bi neku Hajdukovu zastavu izvjesili, kao što su u Kopenhagenu Sirenu okitili, sviđalo se to kome ili ne.
Ovako je...