StoryEditor
Hajdukmeštar od zanata

Primorac je Hajdukov arsenal znanja: obavio je određene zahvate manirom mudraca, te uzdrmanoj momčadi podario mir i staloženost

23. studenog 2020. - 21:56
Željko Hajdinjak/Cropix

Harry Potter i kamen mudraca, pada nam na pamet taj naslov filma, a nije da bismo Bori Primorcu dali odmah epolete čarobnjaka... Međutim, to - kamen mudraca – strašno nas asocira da je Hajduk dobio, pronašao u svojim njedrima trenera koji ima osobine mudra, iskusna čovjeka. Našao je Lukša Jakobušić svoga „Harry Pottera” koji mu je donio i „kamen mudrosti”.

Primorac je u Koprivnici obavio određene zahvate manirom mudraca, te neuspjesima uzdrmanoj momčadi „bijelih” podario mir i staloženost. Barem trunku samopouzdanja.

Tako nam zvoni glatkih 2:0 protiv Slavena, makar hvalospjevi mogu potrajati samo 48 sati, do gostovanja kod Lokomotive.

Zato nećemo upasti u zamku i odmah pretjerano pohvaliti iskusnog stručnjaka. Jer, prisjećamo se da smo bili oduševljeni kako je to Hari Vukas, nema tome davno, smirio balun na zemlju nakon epizode Igora Tudora. Tada smo bili zadovoljni promjenom na bolje od igre u kojoj je na beku bio Francesco Tahiraj, glavni vezni Hamza Barry, a centarhalf Nihad Mujakić s pozicije lijevog stopera u obrani trojice, duboko je ulazio u igru i vodio balun...

Slažemo se, to su samo površne, ad hoc opservacije. Međutim, nakon lutanja s Tudorom uslijedio je pokušaj s Vukasom koji je nakon bljeska u Osijeku i dobrih stvari (nastup u Istanbulu) ubrzo potonuo torpediran od Šibenika i Istre 1961.

Je li, dakle, Boro Primorac taj, kao treća-sreća u 2020. godini? Trajno rješenje i za proljeće?

Na to nema(mo) još odgovora, čini se tek da će Primorac privesti jesen kraju, još dvadesetak dana, a u međuvremenu će Jakobušić odvagnuti između želja i mogućnosti što mu je najbolje probrati na tržištu. Ideju da Primorac nastavi nemojmo odbaciti.

Doista, Boro kao najbolji Lukšin „vojnik” pokazuje kako nije slučajno 23 godine bio desna ruka Arseneu Wengeru u Arsenalu i kako je odabir Primorca da naslijedi „privremeno” Vukasa bio - pun pogodak. Boro je arsenal znanja.

Primorac je snimio situaciju i kao džentlmen, bez prigovora prethodnicima s kojima je dijelio isti klupski kruh, obavio je bitne preinake među prvotimcima. Samo je rekao:

- Ova momčad može i mora bolje igrat!

1. Rehabilitirao je stopera Stefana Simića;

2. Svidio mu se Turčin Umut Nayir na treniznima i odmah je s njim počeo, a Grka Dimitriosa Diamantakosa ostavio na klupi;

3. Ubacio je u prvih 11 i Ivana Brnića čime je zadovoljio i one koji zagovaraju promociju mladih. Ne zaboravimo da je Brnić nedavno bio prebačen u drugu momčad?! Istodobno, na klupu je preseljen Adam Gyurcso, zbog umora od Mađarske, te zacijelo činjenice da se slabo ili nikako ne vraća u pomoć obrani. Bolje da to odradi Brnić. S pokretljivim Brnićem bio je to gušći filtar što ga protivnik ima probiti.

To su dojmovi nakon Koprivnice u kojoj je Hajduk, posebice u nastavku, djelovao skladno, organizirano, suvereno. I to kad nije bilo na raspolaganju lijevog beka Davida Čoline (upao je Ivan Dolček), ni Darka Nejašmića (sjajna rola Stanka Jurića na zadnjem veznom), pa ni stopera Nihada Mujakića (prva dvojica su bolesni, a treći se ne osjeća dobro, zbog preventive nije bio ni pričuva).

Da zaključimo: Primorac je demonstrirao odlike trenera od iskustva, meštra od zanata. Momčad izgleda odjednom puno bolje, što bi laik rekao „ima glavu i rep”, a tko je za to zaslužan nego trener...  

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

16. siječanj 2021 14:49