StoryEditorOCM
Hajdukvremeplov

Prije tri desetljeća grad je gorio, veličanstvena fešta: Hajduk je izborio Ligu prvaka i upao u – ‘veliku kesu‘

Piše Slaven ALfirević
24. kolovoza 2024. - 08:30

U subotu, 24. kolovoza, Sveti je Bartul, Bartolomej, mučenik. Oderali su mu kožu jadnome... I uvijek nam padne na pamet, ne samo zbog toga što imamo dragog prijatelja Bartula, barem jednog, nego je taj dan, svoj imendan pomamno slavio danas pokojni Bartul Kaleb. Često zvan i kao Bariša, financijski direktor Hajduka je bio lud od sreće i častio je sve odreda jer je te 1994. na današnji dan Hajduk ušao u Ligu prvaka.

I uplovio u - veliku kesu!

image
Arhiva Slobodna Dalmacija

Kakvo je to slavlje bilo, tog 24. kolovoza 1994., 4:0 protiv Legije iz Varšave, tada je također Poljud bio pun i slavio je, tadašnja Torcida sad su mahom 50-godišnjaci, možda nešto mlađi, ali osim što su poljudske tribine bile krcate i blagajna se tada napunila.

Pustite sad što su od te gaže svi kupili mercedese i neka su, ali nakon 1:0 u Varšavi, trupe Ivana Katalinića, uz nadglednika Tomislava Ivića jer je i on bio kooptiran u razgovore o taktici kako protiv poljskih "legionara", nadigrale su i smlavile Poljake sa 4:0!

Nemojte sad pričat da je kod 0:0 Legia imala veliku šansu, eto zbog čega je na branci bio veliki Super Tonći Gabrić, a onda su Aljoša Asanović dvaput, te Milan Miki Rapaić i Tomislav Erceg na velika vrata uveli "bijele" u skupinu Lige prvaka. U grupnoj fazi protivnici su potom bili Benfica, Anderlecht i Steaua, a Hajduk je kao drugi prošao dalje sve do četvrtfinala gdje ih je u proljeće 1995. čekao i dočekao izuzetno moćni Ajax.

Te je sezone Hajduk osvojio i duplu krunu i to je ono što zazivamo, da se tijekom ove sezone, bilo kad, a evo datuma kad je sve počelo, na Svetoga Bartula, obilježi 30 godina od prvog i jedinog Hajdukova plasmana u Ligu prvaka i jedine duple krune otkako je neovisnog HNL-a. Tri desetljeća. Okruglo. I sve je to građa za novu knjigu iz radionice kroničara Jurice Gizdića, samo da mu daju zeleno svjetlo, ajde Jurica naš, pojuri, sastavi nam sve to... Gizdavo štivo nakiti, Gizdiću naš... Godina kad je Hajduk bio među osam u Europi.

Osjećaj da se to ne spominje dovoljno i kao da se okreće glava možda ne samo od te generacije Asanovića, Vulića, Gabrića, Štimca, Mornara, Rapaića... nego i svega starijeg unatrag 15 godina, snažan je primjerice kod Ivana Katalinića, Ivana Groznog, trofejnog trenera. A mi mu stalno govorimo Kate, vidjet ćeš, nije to tako, obillježit će se dostojno 30 godina od povijesnog uspjeha, kako je i red, samo da dočekamo (i) taj dan.

image
Arhiva Slobodna Dalmacija

Pa da vidimo, 30 godina od plasmana u Ligu prvaka pada u ovu subotu i počinje sezona uspomene na 30 godina star uspjeh. To kako Hajduk sada prolazi po Europi, to je ajme i kuku, ovakvog Ružomberoka valjda ni sam dobrohotni Čeferin ne bi bolje plasirao na udarac Hajduku... Sve to samo potencira uspomenu na slogan "pamtit ćemo slavne dane"...

Kako god, povijest treba pravilno tretirati, jer tko nema povijest, nema ni sadašnjost, a još manje budućnost.

Trideset godina poslije 4:0 protiv Legije, Sveti Bartul se proslavio, na svoj imendan, a u ime zaštitnika mučenika Kaleb je došao do novca i lijepo su ih brojili u Poljudu. E da se sve to može uskoro ponovit...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. studeni 2024 06:27