A da udarim glavom o zid, bi li pomoglo – zdvajao je u svlačionici u Poljudu Boro Primorac prije 44 godine navečer, a na današnji dan.
Taman je završila utakmica Hajduk – Hamburger SV, uzvrat četvrtfinala Kupa prvaka s Pirovom 3:2 pobjedom Hajduka pri čemu je Primorac, današnji ugledni šef Akademije baluna „Luka Kaliterna” i laureat splitskog sporta, nositelj „Trofeja Fabjan Kaliterna” bio poseban tragičar.
Boro Šekspir, kako ga je odmah po utakmici, za sutrašnja izdanja Slobodne Dalmacije prozvao Miljenko Smoje. Više nije bio Pluton, što je bio nadimak koji ga je dopratio iz Mostara u Split, iz Veleža u Hajduk. Postao je – Šekspir. Tragičar.
E da je netko tada kazao, za četiri desetljeća vladat će simpatični Boro Akademijom baluna splitskoga Hajduka... A tko bi to onda mogao znati ili makar pretpostaviti...
No, tako je to onda bilo, stoput ispričano, a svaki put kad dođe Sveti Josip, 19. ožujka, sjećanja se hajdukovaca neumitno vrate.
Zabio je Primorac treći gol za konačnih 3:2, možda je trebao i ranije bit prebačen u napad znajući da je u ofenzivi opasan strijelac glavom, pa bi se moguće došlo i do potrebnih 4:2. Međutim, više nije bilo vremena. A prethodno, napravio je Primorac dvije kardinalne greške. U drugoj minuti nije izbio balun, zapleo mu se oko nogu kao da je današnji branič „bijelih” Ismael Diallo, te je gorostasni Horst Hrubesch iskoristio poklon za gol-akciju i rano vodstvo Hamburgera 1:0. Time su Nijemci poduplali prednost, budući da su u Split doputovali već sa 1:0 u džepu iz prve utakmice u Hamburgu.
Potom oko dvadesete minute, taman nakon izjednačenja, Šurjak je isposlovao penal kod stanja 1:1 (u međuvremenu je poravnao Zlatko Vujović) i Hajduk se mogao sasvim vratiti u utakmicu. Trener Tomislav Ivić s klupe je inzistirao da kazneni udarac izvede baš Primorac, da ga psihički izvuče iz greške i letargije, ali je efekt bio suprotan. Tragično razoran kontra-efekt. Boro je traljavo pucao i Kargus je obranio.
Jedna nevolja ne dolazi sama, u idućoj akciji za Hamburger je poveo Holger Hieronymus (reprezentativac SR Njemačke na SP 1982. u Španjolskoj) i sad je već bilo 1:2, ukupnih 1:3...
Koliko je Hajduk bio dobar, kvalitetan u toj epskoj utakmici, ljepotici za sva vremena, opisano je mnogo puta, preokrenuo je do kraja na 3:2 i ukupnih 3:3, što ipak nije bilo dovoljno za plasman u polufinale zbog famoznog pravila gola u gostima.
Slobodna je donijela naslov: Hajduku sve osim polufinala!
I uvijek se vrijedi podsjetiti kako je Hajduk tada zaigrao nogomet ispred svoga vremena. Velikom Iviću sekundirao je umješni strateg i meštar, nogometni istomišljenik, suigrač iz redova Splita i drug iz splitskog škvera Stanko Poklepović. Tih, rekli bismo 4 – 2 – 3 – 1, uz totalni presing na loptu po cijelom terenu, bilo je tada apsolutno nepoznato (talijanski prorok Arrigo Sacchi pojavio se šest, sedam godina kasnije). I nije se moglo igrati svakih sedam dana. Bila je to tada taktika i eksplozija energije za - jednokratnu upotrebu.
Ovako pamtimo postave, zapisane su:
Hajduk – Hamburger SV 3:2, revanš četvrtfinala Kupa europskih prvaka, stadion u Poljudu. Gledatelja 52.000. Sudac: Ernst Dorflinger (Švicarska). U 23. minuti Boro Primorac (Hajduk) nije iskoristio jedanaesterac, obranio je Kargus.
Strijelci 0:1 Hrubesch (2), 1:1 Zl. Vujović (21), 1:2 Hieronymus (24), 2:2 Đorđević (49), 3:2 Primorac (86).
Hajduk: Pudar - Zo. Vujović, Primorac, Rožić, Mužinić - Gudelj (od 62. Maričić), Krstičević - Zl. Vujović, Šurjak, Đorđević - Čop (od 62. Šalov).
Trener: Tomislav Ivić
Hamburger SV: Kargus - Kaltz, Hartwig, Buljan, Hieronymus (od 62. Bliemeister), Hidien - Memering, Magath – Milewski, Hrubesch, Keegan.
Trener: Branko Zebec
Kako li je samo Boriša Đorđević izluđivao Manfreda Kaltza, u momentu najboljeg desnog braniča na svijetu, a uloga Ivana Buljana u momčadi Hamburgera bila je posebna priča. Tako je sudbina htjela, Buljan je ocijenjen „osmicom” kao najbolji nogometaš Hamburgera i zapovjednik pritisnute obrane, a Iko je sam podvukao, naglasio „ali faula nisam napravio”!? Igrao je pošteno i korektno, kao pravi profesionalac, a na kraju utakmice razmijenio je dresove sa svojim prijateljem Ivicom Šurjakom.
Kapetan Šurjak se pak sutradan morao javiti u kasarnu JNA u Ljubljani na služenje vojnog roka i tu negdje, te večeri definitivno zamire „zlatna generacija” Hajduka, bio je to labuđi pjev. Ovu utakmicu u Splitu krišom iz publike, s južnog dijela tribina po vlastitom priznanju gledao je uživo i Luka Peruzović, dobio je tajno popodnevno odsustvo sa služenja JNA, da ne kažemo da je uteka‘ iz kasarne u Mostaru da se zaleti do Poljuda i gleda svoje suigrače i odmah požuri natrag u kasarnu u Mostar, a da nitko (osim požarnog) ne sazna. Šime Luketin pak, preskočio je rečeni uzvrat zbog drugog žutog kartona zarađenog dva tjedna prije u Hamburgu, inače bi opet baš on stavio Moćnog Miša Kevina Keegana u džepić.
Uvijek je i tradicionalno netko Hajduku ključan nedostajao da se iskorači naprijed, sve do kraja na europskoj sceni. Da ne kažemo i to kako je u redovima HSV-a bio ne samo Buljan, nego i Hajdukov trener Zagrepčanin Branko Zebec iz sezone 1972/73., te Zebecov pomoćnik Sarajlija Aleksandar Ristić koji je prethodno četiri godine uspješno nosio dres Hajduka i bio desni bek „bijelih” od 1966. do 1970. godine.
Usput, nije li vam ovaj susret s Lokomotivom prošle subote bio nalik meču protiv Hamburgera? Polako, nismo se najeli ludih gljiva, nit smo se napušili, nego kod stanja 0:1 Marko Livaja ne iskoristi penal, puca neku traljavu „panenku” kontra sjajnog Nikole Čavline, a u kontri Robert Mudražija kao da je Hieronymus ode na 0:2. I onda kad ništa više ne treba i nema pomoći Livaja zabije predivan, senzacionalno efektan pogodak, smanji na 1:2, baš kako je i Boro Primorac onomad zabio Hamburgeru za 3:2, a da to u konačnici nema baš nikakva efekta. Poraz (eliminacija) ostaje poraz...
Ne znamo slažete li se, ali nas je Lokomotiva, 44 proljeća kasnije podsjetila u detaljima na taj sudar s Nijemcima, a vi prosudite koliko tu ima sličnosti. Kako god, 44 godine kasnije, sredinom ožujka, Poljud je opet bio pozornica jedne tužne hajdučke epizode.