Sve dobro što je Hajduk napravio u prvih pet ligaških kola kada je imao maksimalan učinak, uključujući i pobjede kod Dinama, s Rijekom na Poljudu, da oprostite na izrazu u posljednje dvije utakmice je – zasrao. Ovo što je momčad trenera Ivana Leke odigrala u Velikoj Gorici, pa i u drugom poluvremenu domaćeg susreta s Istrom 1961, nije na razini momčadi koja puca na prvo mjesto. Niti blizu. Ovakav Hajduk je jako daLEKO od titule prvaka.
Momčad koja bi htjela biti prvak u ta dva susreta nije osvojila niti bod. No, čak ni to nije ono što najviše boli. Nije najveći problem Hajduka što je izgubio od Gorice, nego to što je ne previše impresivna domaća momčad bila bolja!
U cijeloj utakmici Hajduk je stvorio tri prilike za gol, ali i kada ih analiziramo, razgolitimo i siromaštvo predstave Hajduka. Ona koju nije realizirao Emir Sahiti je došla nakon nevjerojatne pogreške igrača domaćih, potom je jednu zapucao Livaja te uz njih još i poprilično slučajni gol Zvonimira Šarlije poslije ubačaja kojem je kumovao Mario Maloča. Nakon toga – ništa.
Gorica je imala veći posjed lopte (53-47%), veći broj udaraca ukupno (12-8) i u okvir gola (3-2). Uz dužno poštovanje Gorici, momčadi koja se želi boriti za naslov to se ne smije dogoditi. Za usporedbu, Dinamo je protiv Gorice također izgubio dva boda, mogao je i sva tri, ali se pritom i ispromašivao (da ne bude zabune, imala je i Gorica par top šansi). A Gorica je u nedjelju mogla zabiti i ranije kada je Šarlija spašavao s gol linije.
Hajduk opet kreće od početka
Sada se Hajduk iz fantastične poslije dva vezana poraza doveo u situaciju da ne samo da ga Dinamo pobjedom u zaostalom susretu u teoriji već može prestići, već nadire i Rijeka. Uoči susreta s Puljanima Hajduk je pobjedom mogao pobjeći Dinamu na 11 bodova fore, uz dvije odigrane utakmice više. Psihološki bi to još dodatno podiglo momčad, dalo joj na samopouzdanju, otežalo konkurenciji... No, poražen je u drami. Dinamo je dan kasnije u Osijeku gubio 0:2, ali je u velikoj drami slavio 3:2 pogocima iz kontroverznih penala u završnici. Pa je Hajduk ponovno sam sebi pucao u nogu i u Velikoj Gorici.
I sada smo tu gdje jesmo. Što se Hajduka i borbe za titulu tiče opet na početku. Možda čak i ne na početku, ako Dinamo slavi u tom zaostalom susretu. Usput, Hajduk ima jedan susret manje, teško gostovanje u Osijeku. Dinamo od zaostataka ima ‘gostovanje‘ kod Lokomotive i domaći susret s Varaždinom. Dakle, teoretski može biti još i lošije po Hajduk. A sada na Poljud stižu Lokomotiva, pa onda u velikom derbiju i Dinamo.
Veći problem od travnjaka je igra
Najlakše je sada igrače Hajduka i Leku cipelariti dok su nakon dva nokauta u zadnjim minutama na tlu. Jasno je i njima da je ovo bilo sramotno, nedostojno Hajduka. Makar im je i sreća okrenula leđa, ali zar i Hajduk nije u nadoknadi slavio u Maksimiru protiv Dinama. Ipak, problemi su evidentni. U svlačionici i na terenu. Ne oni koje je spominjao Leko pričajući o lošem travnjaku u Velikoj Gorici. To je nepobitno, ali i nebitno. Hajduk je bio još lošiji od užasnog travnjaka.
Leko mora hitno naći odgovor na pitanje zašto se Hajduk u ovoj fazi sezone odjednom ugasio. Nije pomogla ni pauza zbog utakmica reprezentacije. Makar, nije Hajduk letio ni u pobjedi kod Rudeša. Kontra Gorice nije bilo ni agresije, ni ritma, ni kompaktnosti. Hajduk je izgledao bezidejno, tromo, sporo, prazno, nemoćno. A na koncu nije bilo niti pobjedničkog karaktera, mudrosti da se unatoč svemu kada se već s(p)retno došlo do vodstva utakmica na mišiće i iskustvo privede kraju.
Di su ostali?
Momčad vrvi iskusnim igračima, bivšim i povremenim reprezentativcima, gotovo da nema tko tu nije igrao u inozemstvu, a na terenu - gubi glavu. Podsvjesno povlačenje momčadi je stvar trenera. Mora Leko i probuditi Livaju koji pak mora nekako pronaći put u staru formu. A njegovi suigrači konačno se moraju prestati sakrivati iza Livaje, preuzeti više odgovornosti u kontinuitetu. Čast iznimkama poput Darija Melnjaka.
A sportski direktor Mindaugas Nikoličius mora naći odgovor na pitanje je li ova najskuplja momčad Hajduka uopće spremna za prvo mjesto. Ne može se poreći napravljeno dovođenjem Filipa Uremovića i Mihaela Žapera, ali je li Aleksandar Trajkovski dovoljan da probudi ovaj u zadnje vrijeme poprilično napadački bezopasan Hajduk. Leko je spominjao kako se ne može očekivati da će Livaja dati 60 golova. Tko će ih drugi u ovom kadru dati? Prvi ovosezonski start upisao je mladi Roko Brajković, tek drugi nastup uopće ove sezone nakon Omladinca, što pokazuje što misli Leko o igrama krila, pogotovo Ivana Dolčeka. Hendikep je što nema ozlijeđenog Rokasa Pukštasa, ali ako će se Hajduk vaditi na to što nema 19-godišnjaka onda tu nešto ozbiljno ne štima. Kao što djeluje da ne štima po pitanju profila igrača od koje je ova momčad složena. Hajduk se u ovom sastavu, s Livajom, Vadisom Odjidja-Ofoeom... ne može nametnuti presingom (niti) Gorici.
Momentum je pobjegao Dinamu
Na kraju se broje mrtvi, tko zna zašto je ovo dobro i ostale prigodne floskule sada su opet u điru, kao i memovi. A Hajduk je iz euforije sa starta sezone sam potpuno vratio Dinamo u život. U sezoni kada je klub iz Maksimira uzdrman unutarnjim borbama za prijestolje, europskim kiksom, smjenom trenera, od dolaska Sergeja Jakirovića na klupu ‘modrih‘ momentum se gotovo potpuno promijenio, neovisno o eliminaciji Zagrepčana od Sparte. Uz to Dinamo ima i na papiru najlakšu skupinu Konferencijske lige, vratio je kapetana Arijana Ademija, prije dolaska na Poljud igra s Rudešom... A Hajduku nakon Lokomotive slijede tri derbija, Dinamo, Osijek i Rijeka. No, i tri od te četiri utakmice Hajduk igra doma. Vrijeme je da se vrati na početne postavke.