StoryEditor
Hajduknagli pomak

Napadački pristup Hajduku je u kratko vrijeme donio puno toga pozitivnoga, Tramezzani bi mu trebao ostati vjeran u završnici prvenstva

6. svibnja 2021. - 21:40

Protekla tri tjedna nisu bila posebno uspješna za Bijele. Samo jedna pobjeda i dva remija iz pet susreta, u trenucima kada prvenstvo ulazi u završnicu, a Europa polako izmiče, nipošto se ne mogu nazvati dobrim rezultatima.

Ali posljednje dvije utakmice, u kojima je Hajduk pobijedio Rijeku treći put zaredom i remizirao s Dinamom u susretu u kojem je bio ravnopravan protivnik, daju razloga za optimizam pred završnicu prvenstva.

Razlog zbog kojeg nije nerealno očekivati čak ni 12 bodova iz preostala četiri susreta ne leži u samim rezultatima ostvarenima protiv Rijeke i Dinama, već u drugačijem pristupu za kojeg se Paolo Tramezzani odlučio.

Talijan je od svog dolaska na klupu Bijelih najveći naglasak stavljao na obrambeni segment i čim je osjetio da je ekipa usvojila osnovne zahtjeve, prešao je u sustav s tri stopera. Hajduk se stoga u kratkom periodu transformirao iz momčadi čija obrana propušta na sve strane i čiji gotovo svaki obrambeni prekid izgleda kao horor s elementima komedije u defenzivno stabilnu ekipu u kojoj se igrači međusobno razumiju i korigiraju jedan drugoga.

Igra Hajduka bila je (pretjerano) pragmatična, pa su tako Bijeli u prvih devet utakmica Talijanovog mandata pobjeđivali bez primljenog gola ili gubili bez postignutog pogotka osam puta, dok je jedini susret u tom periodu u kojem su obje momčadi dale gol bio onaj s Dinamom u siječnju koji je završio 3:1 u korist Modrih.

Ekipa je postala dobro organizirana i disciplinirana u defenzivnim prekidima, dok su oni ofenzivni Bijelima postali gotovo najjače oružje. Ali onda je došao dvomeč s Goricom i rezultati su postali „klimavi”, a minimalne pobjede su počele djelovati puno nesigurnije nego što je to bio slučaj do tada.

Hajduk je ispao iz kupa zahvaljujući uvjerljivom porazu od Gorice (0:3) te je postalo jasno da je Tramezzanijev stil igre dobar recept za slabije protivnike, ali ne i za one jače. Bijeli su do tada upisali poraze od Dinama, Osijeka, Lokomotive i Gorice, dok su dvije pobjede protiv Rijeke na Rujevici došle u trenutku kad je Simon Rožman već bio „izgubio” momčad.

Zatim su uslijedila dva remija sa Slavenom, kojima su uvelike kumovali bespotrebna isključenja Nihada Mujakića i Marca Fossatija, ali i porazi od Osijeka i Dinama u kojima Bijeli nisu napravili ništa u fazi napada. To pogotovo vrijedi za utakmicu s Bjeličinom ekipom u kojoj su Bijeli uputili samo tri udarca prema golu Ivušića, od čega nijedan u okvir.

Pred susret s Rijekom prošle subote sve se činilo crno, a Tramezzani još nije mogao ni računati na Umuta, Diamantakosa, Mujakića i Dimitrova. No nezahvalna situacija u kojoj se talijanski trener našao donijela mu je i nešto dobro – prisilila ga je da na teren izvede najofenzivniju jedanaestorku do sada, sa Stipom Biukom i Marinom Ljubičićem u početnoj postavi te se odmakne od rigidnog defenzivnog pristupa.

image
Tom Dubravec/Cropix

Rezultat je bio odlična igra u fazi napada, tri pogotka u Nevistićevoj mreži i najljepši gol Hajduka u dugo vremena. Doduše, Rijeka je u drugom poluvremenu mogla izjednačiti, pa čak i povesti, ali sveukupni dojam bio je nemjerljivo bolji nego u ijednom dosadašnjem derbiju kojeg je Talijan vodio s klupe.

Tramezzani ništa nije mijenjao za susret s Dinamom i ta odluka ponovno se pokazala dobrom, jer se Damir Krznar odlučio prilagoditi Hajduku i zaigrati dosta pasivnije, gotovo nekarakteristično za svoju momčad. Bijeli su bili dominantna momčad u prvom poluvremenu, dok ni u drugom nisu bili bezopasni. Remi se nametnuo kao najpravedniji ishod, a tko zna kako bi se utakmica odvila da Fossati nije pogriješio u 16. minuti i izgubio loptu u zadnjoj liniji te tako poklonio Dinamu pogodak.

Talijanski veznjak bio je glavni krivac i za prvi gol Rijeke prošle subote te se može izvući zaključak kako je on možda najveći gubitnik Tramezzanijeve promjene sustava i pristupa.

- Draže mi je kad su trojica u zadnjoj liniji. Onda mi je lakše igrati, osjećam se sigurnije na terenu – rekao je prije koji dan Fossati na upit koji sustav preferira.

Ne samo da se Talijan sigurnije osjeća kada iza leđa ima trojicu stopera umjesto dvojicu, već se u tom slučaju ne mora spuštati po loptu toliko nisko kao kod Majerovog pogotka sinoć. A čak i ako to učini, protivniku je teško izvesti kvalitetan visoki presing na ekipu koja započinje napad s tri stopera i veznjakom koji se spušta duboko po loptu.

Ostatak momčadi se također još navikava na promjenu sustava i evidentno je da su Bijeli ranjiviji u fazi obrane, a pogotovo u defenzivnoj tranziciji, no za sada ovakav pristup ipak ima više pluseva nego minusa. Hajduk djeluje odlučnije, konkretnije i opasnije u napadu, o čemu najbolje svjedoči količina kreiranih prilika u ove dvije utakmice.

Bijeli više nisu ekipa koja može zaprijetiti samo iz ofenzivne tranzicije i prekida, već i kroz kontinuirani napad, što smo pogotovo mogli vidjeti u utakmici protiv Dinama u kojoj je Tramezzanijeva momčad imala više loptu u svojim nogama i često boravila u protivničkoj polovici.

Bijele čekaju četiri nimalo lagana susreta, a uz to ne ovise isključivo o sebi u kontekstu plasmana u Europu. No, Varaždin, Gorica koja je u krizi, Šibenik i Lokomotiva trebali bi pasti ako Tramezzani ostane vjeran pristupu koji je njegovoj momčadi u kratko vrijeme donio puno toga pozitivnoga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. lipanj 2021 00:34