Mladi Durdov živi san, otac Mate kaže: ‘Svi se odjednom vrte oko njega, ali zna se naša zadaća...‘

U subotu ovacije na Poljudu, u ponedjeljak opet u školu. Dinamično živi 16-godišnji Bruno Durdov, igrač koji je s dva pogotka Gorici trasirao put Hajduku prema novoj pobjedi. Bez pretjerivanja može se reći, dečko živi svoj san - pišu Sportske novosti.

- Jednom sam Bruna vodio na utakmicu, još je malen tada bio. Netko je zabio pogodak i poletio prema sjevernoj tribini Poljuda. Tada mi Bruno reče “tata, da mi je ovo doživjeti”.

Ispričao nam je to Mate Durdov, nekoć i sam bio nogometaš. “Desetka” koju u lokalnom okviru dobro pamte navijači sućuračkog Jadrana i Solina. Danas je njegov sin Bruno nadrastao oca, postao igrač prve postave Hajduka.

- Ne petljam se puno u njegovu karijeru, malo pričamo. Jasno vam je i zašto. Uvijek imam nešto za popraviti, uvijek bih mu rekao što je trebalo bolje. Ima svoje trenere, neka se samostalno razvija - dodat će Brunov otac.

Vojko Bašić/Cropix

Drukčiji od ostalih

Sa 6,5 godina krenuo je Bruno u nogomet. U Jadranu ga nisu primili, jer je bio premlad, u susjednoj Kaštel Gomilici imao je više sreće, jer u GOŠK-u primaju i najmlađe. Tako je i Bruno počeo trenirati kod Ante Rajčića, popularnog Raje, čovjeka kroz čije su ruke prošli Marko Livaja, Mario Pašalić i Antonio Milić. Prošli su i mnogi drugi, ali tercet je uspio.

- Bruno je od početka pokazivao da je drukčiji od ostalih. Brz, eksplozivan u kontinuitetu. Kada bi njegova grupa ušla igrati u “kavezu”, strahovao sam se da ne sruše zid od silne energije. Osinjak sam ih zvao. Toliko su bili brzi, a Bruno je “zujao”, trčao “od branke do branke”. Nije se dugo zadržao kod nas, Hajduk ga je uzeo već s osam godina. Danas vam je tako, čim neko dijete u najranijoj dobi pokaže više od ostalih, Hajduk ne čeka. Ali mi uskoro slavimo 100 godina kluba, zato smo ponosni i na Durdova koji je počeo kod nas - ispričao nam je Rajčić.

Na kojoj poziciji vidite Bruna? Igra na krilu, ali evidentno je da može biti i polušpica.

- Čim je izražena lijeva noga, može igrati više uloga. Od polušpice do lijevog bočnog. Sa svojom brzinom i mogućnosti ponavljanja nudi se za nekoliko mjesta u momčadi. Budućnost? Već je Bruno u budućnosti. Što drugo reći kada igra za reprezentaciju i Hajduk. Samo daj Bože zdravlja i čiste glave - kazao nam je iskusni stručnjak iz Kaštel Gomilice.

Vojko Bašić/Cropix

Iskorak kakav se rijetko viđa

Durdov je u Hajduk došao s osam godina, prošao je sve uzrasne kategorije da bi u kadetima postao kapetan.

- Kada sam preuzeo kadete odlaskom Jure Ivankovića u Karoglanov stožer, uočio sam Durdova kao igrača koji me podsjetio na Mikija Rapaića. Bruno je za mene brža verzija Rapaića. Dodijelio sam mu kapetansku traku, osjetivši sam da će mu taj potez pružiti još veći poticaj - otkrio nam je Luka Vučko.

Je li to bio presudni trenutak u eksploziji njegove karijere, jednom će nam možda i sam objasniti, ali činjenica je da je u manje od godinu dana napravio iskorak kakav se rijetko viđa. Ili gotovo nikad.

Krajem listopada prošle godine postao je kapetan kadeta, u siječnju je već bio na pripremama s prvom momčadi trenera Karoglana. Sa 16 godina i mjesec dana zabio je prvi pogodak na pripremama zatresavši mrežu Fehervara. Kod Karoglana je odradio prve pripreme, kod Ivankovića debitirao početkom svibnja u porazu od Varaždina na Poljudu.

- Rekao mi je “ajme, svi su mi zviždali” - ispričao nam je Mate Durdov.

Vojko Bašić/Cropix

Nastavio još jače

Objasnio mu je tada otac da je i on dio momčadi. I kada se dobiva i kada se gubi. Nije se Bruno obeshrabrio, dapače, nastavio je još jače. Za reprezentaciju Hrvatske U17 zabio je tog istog mjeseca pogodak iz kornera na utakmici s Walesom, a na ljetnim pripremama postao je najbolji strijelac predsezone. Zabio je ukrajinskom Ruhu i Fenerbahçeu, vidjelo se da u nadarenom 16-godišnjaku leži veliki potencijal. Međutim, svi zgodici s priprema su neusporedivi s dva pogotka u prvoligaškoj konkurenciji.

- S veteranima Jadrana bio sam u Petrinji, gledao sam na TV-u, nisam mogao nazočiti utakmici s Goricom. Kada je postigao prvi pogodak, znao sam da će poletjeti prema sjeveru. Ispunio se njegov san. Samo sam se plašio da ne odleti na tribinu, jer znam koliko je sanjao doživjeti taj trenutak. Poslije utakmice su braća došla po njega, nema velikog slavlja, tek je počeo igrati - smireno će poručiti otac Mate i dodati:

Jakov Prkić/Cropix

- Nemojte puno pisati o njemu, treba ostati koncentriran na ono što radi. Znam da nije jednostavno ostati čvrsto na zemlji, nema ni 17 godina. Svi se odjednom vrte oko njega, postaje poznat, ali naša je zadaća držati situaciju pod kontrolom. I dalje mu neću ništa pametovati, samo ćemo majka i ja pokušati da bude što prirodniji. Fokusiran na nogomet i Hajduk. Baš na Hajduk, jer Hajduk mu je sve. Kao dijete je puno gledao Barcelonu, ali nema nekog posebnog idola. Živi za Hajduk i neka tako ostane.