Makaranin koji dolazi iz nogometne obitelji već je nekoliko puta oduševio u bijelom dresu, a s loptom je brži od Olića: Toliko sam golova zabio da ne mogu izdvojiti najdražeg

stdClass Object ( [id] => 640177 [title] => Makaranin koji dolazi iz nogometne obitelji već je nekoliko puta oduševio u bijelom dresu, a s loptom je brži od Olića: Toliko sam golova zabio da ne mogu izdvojiti najdražeg [alias] => makaranin-koji-dolazi-iz-nogometne-obitelji-vec-je-nekoliko-puta-odusevio-u-bijelom-dresu-a-s-loptom-je-brzi-od-olica-toliko-sam-golova-zabio-da-ne-mogu-izdvojiti-najdrazeg [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Obitelj Brnić iz Makarske jedna je od rijetkih obitelji koje se mogu pohvaliti s tri nogometaša, dok se među njima najviše ističe najmlađi, hajdukovac Ivan Brnić.

Trojica braće Brnić – njegov brat, njegov brat i on, Ivan Brnić. Čitajući ovaj uvod možda ste se prisjetili pjesme “Tri moja brata i ja”, poznatog hrvatskog pisca Josipa Pupačića, koja se, da budemo u tijeku s aktualnim problemom u državi, uči u osmom razredu osnovne škole. A zajedničko i ono što me podsjetilo na tu pjesmu jest da sva tri brata Brnić igraju nogomet.

Potpora roditelja

I nije neka novost da pored nekoliko braće jedan od njih iskoči nogometnim ili nekim drugim sportskim talentom. Ponekad čujemo o uspjehu dvojice, a najveći primjer su nogometna braća Kovač. Međutim, obitelj Brnić može se pohvaliti s čak trojicom, ali samo jednome je “pošlo za nogom” da dosegne veću nogometnu razinu. I to baš u srcu dalmatinskog nogometa – u Hajduku.

A i di bi drugdje!? Ipak nam je više pa i dozlogrdilo čuti da neki dalmatinski “biser” promakne Hajdukovu oku te sreću potraži u rivalskim klubovima ili u inozemstvu.

Mladom Ivanu tek je 18 godina, a već je nekoliko puta oduševio javnost svojim nastupima. Trenutno igra za juniore Hajduka na poziciji krilnog napadača, ali nastupi za mladu reprezentaciju te drugu seniorsku momčad Hajduka postali su običaj. Debitirao je Ivan za U-19 reprezentaciju protiv Kazahstana. Bila je to utakmica prvog kola kvalifikacija za Europsko prvenstvo dogodine, a on je bio dvostruki strijelac i najbolji igrač u pobjedi od 3:0!

– Uvijek je lijep osjećaj zabiti gol, i za klub, i za reprezentaciju – kratko će Ivan, koji za mlađe kategorije hrvatske reprezentacije redovito nastupa još od četrnaeste godine.

– Prošlo ljeto bio sam pozvan da treniram sa seniorima druge momčadi. Nisam bio pod tremom, sjećam se da sam bio pun želje da se iskažem. Želio sam osjetiti seniorski nogomet – kazao je Ivan te pritom istaknuo da mu je najveći san zaigrati s Hajdukom na prepunom Poljudu.

– Moji roditelji najveća su mi podrška. I kad je dobro i kad je loše, oni su tu. Kad sam bio mlađi, vozili su me u Split na trening, a sad ne propuštaju ni jednu moju utakmicu – govori Ivan, koji je rodom iz Makarske.

Dres Hajduka obukao je s deset godina te se prisjetio prvih trenutaka u novom gradu. Pritom je istaknuo trenera Krešimira Režića, za kojeg je naveo da je “čovjek koji zna s mlađim igračima”.

– U početku mi je bilo teško, nisam se mogao naviknuti na grad, novo okruženje i sve. Trebalo mi je i vremena da se upoznam s voznim redom autobusa – prepričava Ivan.

Uzori Ronaldo i Messi

No sada više nema problema s tim jer je položio vozački ispit, a u svojoj vitrini priznanjima je pridružio i svjedodžbu srednje škole za kuhara, koju je upisao kako bi uskladio obveze s treninzima.

– Ne kuham – kroz smijeh će Ivan.

Zato svojim igrama “kuha” protivničku obranu. Golovi mu nisu strani gdje god nastupa. Juniorsku sezonu započeo je hat-trickom protiv Intera, a do devetog kola zabio je još četiri pogotka, dok se u jednom od četiri nastupa za Hajduk 2 u Drugoj HNL također upisao u strijelce. Ako i ne zabije, onda se nađe u ulozi asistenta.

– Ne mogu izdvojiti ni jedan gol kao najdraži – kaže Ivan, koji je na upit je li možda najdraže bilo zabiti u derbiju s Dinamom odgovorio:

– Toliko sam ih zabio da ne mogu izdvojiti!

Kao svoju prednost izdvojio je brzinu i igru “jedan na jedan”, baš poput svojih nogometnih uzora.

– Naravno, Cristiano Ronaldo i Leo Messi – izgovorio je ko od šale.

Igrao protiv svojih

Dok smo se pripremali na razgovor s njim “iskoprcali” smo neslužbeni podatak da je na testiranjima u trčanju s loptom imao isto vrijeme kao legendarni Ivica Olić bez lopte. E sad, ima li istine u tome možete se uvjeriti i sami, ako ga budete ikad gledali, dok Ivan taj podatak ipak uzima sa skromnom “rezervom”.

Na red su došla i pitanja povezana s njegovom braćom. Najstariji Ante igra za trećeligaša Uraniju, a između njih dvojice smjestio se Stipe, član makarskog Zmaja, koji nastupa u prvoj Županijskoj ligi.

– Braća su prije mene krenuli s nogometom, pa me je otac sa sedam godina upisao u Zmaja iz Makarske. U početku je bilo tog nekog bratskog natjecanja, ali sad više ne, prerasli smo to – veli Ivan.

– Obojici je drago što sam napravio ovaj iskorak. Prije tri godine spojilo nas je natjecanje mlađih kategorija, pa sam s Hajdukom igrao protiv Zmaja u kojem igra Stipe – kaže nam najmlađi od braće Brnić.

Do sljedećeg bratskog dvoboja morat će još neko vrijeme pričekati. Tko zna, možda jednog dana budu u istim dresovima, no za sada Ivan sa svojih 18 godina ima pred sobom obećavajuću karijeru. Stoga mu u ime nogometa i svih talentiranih nogometaša želimo da uspije. On i njegova braća, također.