Joško Svaguša progovorio nakon desetak godina: Hajduk je neponovljivo iskustvo. Lukši Jakobušiću želim da me nadmaši!

Europa, Europa, Europa... Tko god da se na Skupštini Hajduka uhvatio mikrofona, na prvo mjesto želja u sljedećoj godini stavio je Europu. Nastup u skupinama europskih natjecanja još uvijek je san o kojem maštaju generacije igrača i navijača. Nema sumnje da bi predsjednik Jakobušić “dao sve na svijetu” da Hajduk uđe u grupnu fazu euronatjecanja i time ponovi uspjeh iz 2010. godine. Naslijedio bi time Joška Svagušu, posljednjeg predsjednika koji je Hajduk odveo u europsku jesen.

- Odmah ću vam reći što mi je prva želja - da Hajduk uđe u Europu i da me više ne pitate za razgovor oko europskih natjecanja! - u startu je kazao Svaguša.

Za medije o Hajduku nije razgovarao dugih 13 godina otkad je otišao s Poljuda. Dugo smo Svagušu nagovarali na razgovor, dapače, godinama na istu temu.

- Zato bih želio da me napokon jedan predsjednik naslijedi u toj ulozi. Da sljedeće godine u božićno vrijeme s nekim drugim razgovarate o tome kako je ponovno igrati europsku jesen.

Događa se to na Poljudu, ali ne samo Svaguši. Godinama novinari pitaju Hrvoja Vejića kako je bilo u ulozi kapetana zadnjeg šampionskog Hajduka, a Svagušu je dočekala tema europske jeseni. U ljeto 2010. godine nije se očekivalo, ali se realiziralo...

- Nismo očekivali, ali smo se potajno nadali. Znate, nismo htjeli javno davati velike nade, obvezivati sebe i druge. Možda je upravo taj pristup skinuo pritisak. Uz to, ždrijeb nas je “poljubio”, ne treba od toga bježati. Imali smo Špacu Poklepovića za trenera. Imali smo kemiju igrača i struke. Uz to, nismo nikoga prodali tog ljeta. Ostavili smo momčad na okupu jer smo vjerovali u igrače koje smo imali.

U priči o zadnjoj europskoj jeseni Hajduka treba znati da su Bijeli tog ljeta preko dva “Rumunja” došli do skupine Europske lige. Sama skupina je druga priča, ovog puta je bitniji put kojim su prošli Splićani do plasmana u grupnu fazu.

- Izgubili smo u Bukureštu od Dinama 1:3, ali nismo bili u panici. Dapače, nastavili smo vjerovati. U samo jednom poluvremenu smo nadoknadili zaostatak, dobili 3:0 i prošli dalje. Je, imali smo sreće, dobili smo Unireu u play-offu. Klub koji se raspadao, ali nisu se predali njihovi igrači, pišu Sportske novosti.

U splitskom susretu dobili su Bijeli 4:1, ali u uzvratu nije sve išlo glatko.

- Ma, kakvi glatko. Gubili smo 0:1, imali igrača manje, a oni gađali stative. Bila mi je ta utakmica k’o godina života. Nema ništa lagano, ne možeš ni kada imaš 4:1 proći bez stresa. Srećom, do kraja smo poravnali, s 1:1 otišli u grupnu fazu.

Odmah po ulasku u europsku jesen stigla je ponuda za najboljeg nogometaša bijele splitske momčadi.

- Imali smo 10 milijuna za Ibričića, bilo mi je kasnije žao što ga nismo prodali. Galatasaray je poslao ponudu, ali nitko nije želio da prodajemo najboljeg igrača. Vrijeme je pokazalo da smo trebali. Šteta, lako je danas govoriti. Računalo se da će sve rasti kroz Europsku ligu, ali nije se baš tako odvijala situacija.

Hajduk je u Europskoj ligi uzeo jednu pobjedu, svladao na svom terenu Anderlecht u nezaboravnoj utakmici Ante Vukušića. Tijekom jeseni dogodila se i promjena na klupi, smijenjen je Poklepović.

- Najveća pogreška je bila smjena Poklepovića. Nisam bio za takav scenarij.

Tko ga je smijenio? Kerum kao gradonačelnik?

- Nadzorni odbor je smijenio Poklepovića nakon poraza od Istre u Kupu, a nije to trebalo napraviti.

Poklepović je bio ključni čovjek u kreiranju europskog Hajduka. Na klupu Bijelih vratio se u veljači te iste 2010. kada je Reja napustio Bijele. Iznenada nakon priprema otišao je Talijan u Lazio, a Svaguša je nasljednika pronašao u Špaci, premda se mjestu trenera nadao i Rejin pomoćnik, Igor Tudor.

- Istina, Tudor se nadao, ali meni je trebao iskusni trener. Znalac koji može nastaviti ono što je Reja započeo. Zato sam izabrao Špacu i nisam pogriješio.

Na Poljudu danas računaju kako će ulaskom u Europu riješiti većinu financijskih problema, osigurati stabilnost kluba. Ali, primjer iz 2010. pokazuje da nije Europa rješenje za sve financijske upitnike.

- Ne bih uspoređivao te dvije sezone jer puno su manja bila davanja UEFA-e nego su danas. Cijene ulaznica su bile bitno niže, uz to, Hajduk ima priliku sedam utakmica napuniti stadion, a mi smo bili na pet utakmica.

Koliko su veliki bili ugovori igrača?

- Zatekao sam ugovore koji su se protezali do 500-600 tisuća eura. Najveći ugovor koji sam potpisao u mom mandatu bio je nešto preko 300.000 za Anasa Sharbinija. Mogao sam pritom Anasa prodati za četiri milijuna u Fenerbahče, vratiti uloženo i još zaraditi, ali te godine politika kluba je bila nerasipanje momčadi.

Recept je, dakle, jasan, ostaviti momčad na okupu, ali pritom je imperativ postati prvak.

- Nažalost, teško je očekivati da se može drugim putem. Ništa se ne radi preko noći, a Hajduk je previše toga izgubio u Europi zadnjih godina. Bijelima treba jedna europska jesen, samo da se vrate u grupnu fazu. Odmah će se vidjeti napredak kluba.

Predsjednik Nadzornog odbora Aljoša Pavelin na Skupštini kluba je istaknuo osobnu želju “radije bih skupinu Europe nego prvo mjesto u prvenstvu”.

- Ja bih oboje jer drukčije jednostavno neće ići. U mom mandatu je ipak bio puno bolji koeficijent, moglo se i s drugog mjesta do europske jeseni, što je danas iznimno teško. Danas te stalno čeka neka “mina” u ždrijebu, ne možeš ispraviti u godinu dana što se sezonama gubilo. Međutim, za Hajduk je pozitivno sve što se trenutno događa u klubu. Kad se samo sjetim kakva je moja situacija bila u ljeto 2009. godine kada sam preuzeo klub...

Kaos je skromni opis onoga što se događalo u kolovozu 2009. godine kad su Bijeli ispali od Žiline u kvalifikacijama Lige prvaka.

- Trener je doživio infarkt na klupi, navijači su upali u kancelarije, a gradonačelnik Kerum je mnogima nudio mjesto predsjednika. Nitko nije htio, a ja sam se prihvatio kao vršitelj dužnosti. Došao sam u trenutku kad nismo imali pobjede, jedan bod u tri utakmice. Uspjeli smo se podići, angažirali smo Reju, doveli braću Sharbini i trebala nam je godina dana da osvojimo Kup i stvorimo europski Hajduk. Jasno, uz malo sreće.

Hajduk čeka jako zanimljivo proljeće u kojem se Dinamo nameće kao glavni konkurent.

- Rijeka je dobra, ali Dinamo je najjači i najozbiljniji konkurent. I neće stajati skrštenih ruku. Zato se Hajduk treba pojačavati. Da sam na mjestu Jakobušića, pojačao bih se u svakoj liniji. Nema vremena za čekanje.

Hoće li više pojačanja srušiti balans ekipe?

- Kvaliteta podiže momčad, nema tu problema s balansom. Za proljeće treba dodatne kvalitete u šampionskoj utrci. Što kada se netko ozlijedi, tko će onda odgovarati. Prije nekoliko mjeseci se ozlijedio Pukštas, pa se cijelo vrijeme vrtjela priča “da je Leko imao Pukštasa”. Pritom bih rekao da nije pitanje kvalitete jednog igrača, već je više riječ o širini kadra. Taj primjer jasno govori da se tijekom zimske stanke treba pojačati.

Kontinuitet se traži na svim razinama, svjestan je toga i Svaguša. Za razliku od njegovog mandata, Jakobušić je danas već proslavio tri godine na čelu Hajduka. Je li vam žao što niste predsjednik kluba u ovoj, mora se priznati, puno boljoj situaciji za Hajduk?

- Jakobušić ima sjajnu kemiju na svim razinama. Ja sam bio u odličnoj relaciji s trenerom i igračima, ali nisam imao odnos s navijačima. Vikali su mi “krafne, kiflići” aludirajući na moj posao, ali izdigao sam se iznad toga. Hajduk me u životu samo koštao, ali nikada neću zaboraviti dane kada sam bio predsjednik Hajduka - kazao je Svaguša i nastavio bez daljnjih pitanja:

- Velika je čast biti predsjednik Hajduka. Ali, i obveza. Jakobušić ima golemu priliku i samo bih mu poručio: “Idite do kraja, ne posustajte”. Ne treba uspoređivati današnju situaciju s onom iz mog mandata kad je danas proračun gotovo triput veći, a život sasvim drukčiji. Hajduk ima fantastičnu atmosferu na tribinama, lijepo je vidjeti više od 20.000 ljudi na svakoj utakmici, ali rezultat je najvažniji. Dinamo nikada nije bio lošiji, šteta izgubljenih bodova s Istrom i Goricom, ali još uvijek se nudi povijesna prilika.

Da, povijesna prigoda za Hajduk i predsjednika Jakobušića.

- Želim mu da osvoji titulu i da uđe u Europu. Da osjeti kako je imati povijesnu dimenziju u Hajduku. Svake godine me iz kluba zovu na utakmice, ali više volim gledati doma s djecom. Moji blizanci, 10-godišnjaci Marko i Matej, “ludi” su za nogometom,. Treniraju kod Drage Čelića u Mosoru, raduju se “balunu” i Hajduku. Međutim, kada osjetim da bi Hajduk mogao ući u europsku jesen, doći ću na Poljud uživo pogledati neku utakmicu. Znači, ako me vidite na tribinama, znači da Hajduk ulazi u europsku jesen.

Za kraj je htio Svaguša dodati još jednu osobnu impresiju.

- Hajduk je neponovljivo iskustvo i može me netko mrziti ili voljeti, ali ja sam bio predsjednik kluba koji je osvojio Kup i pritom igrao jesen u Europi. I tako silno želim da netko ponovi rezultate iz mog mandata. Dapače, da me i nadmaši!