Kao i uvijek, najvažnija su tri boda. Prvo poluvrijeme je izgledalo kao da Hajduk ima trening na kojem je Osijek statirao, na svom terenu. Ipak, osim Livajinoga gola koji je pao nakon velike pogreške Jugovića, „bijeli“ su imali samo jedan udarac u okvir gola, također Livajin kad mu je Malenica obranio. Ostali igrači su previše puta pucali preko gola, njima treba objasniti kako izvesti udarac. Ne mora to uvijek biti svom snagom, nego nekad gađati, ciljati kut gola, kao što je Livaja gađao, pa mu je vratar obranio. Livaji se ne događa da toliko prebaci gol jer je školovan, imao je trenere koji su mu objasnili kako pucati.
Hajduk je u tom prvom dijelu „ubio“ Osijek, a u drugom poluvremenu je po običaju nestao. Trener ne smije dopustiti takvo povlačenje, on je poslije reagirao zamjenama, ali treba reagirati od samog starta. I sami igrači trebaju reagirati, previše je iskusnih da bi im se dogodilo da se tako povuku. Sami sebi su napravili pritisak, nije ih Osijek pritisnuo. Ne znam je li to bio psihološki pad, ali ako su u prvom poluvremenu onako dominirali, trebali su nastaviti s tim. Činilo mi se i da se svi boje ući u duel, kao da se poslije utakmice ne treba ni prati dresove.
Da je drugo poluvrijeme bilo kao prvo, to bi uz pobjedu bila čista petica. No, ja gledam cijelu utakmicu, a na kraju je Osijek lako mogao izjednačiti da je Lovrićev udarac išao malo niže. No, ponavljam, najvažnija su tri boda. Pukštas ima mentalitet kao da je Nijemac, grize, ne staje, slično kao i Sigur. To su dva vrlo kvalitetna momka. Sahiti je jedini brz, hitar igrač u Hajduku, ali strašno je izgledalo kad se unio sucu u lice, ja bih mu za to dao dva crvena kartona. U Europi bi sigurno dobio crveni, mora poraditi na svom temperamentu.
Slijedi utakmica s Varaždinom, a onda reprezentativna pauza koja je jako bitna za „bijele“, da se dobro pripreme, jer nakon zadnje dvije pauze su bili vrlo loši.
(Zabilježio: Toni Bilić)