StoryEditor
Hajdukostaje dobar dojam

Ima za čim Hajduk žaliti, kapetan Caktaš imao je Galatasaray na pladnju

25. rujna 2020. - 11:13
AFP

Ispao je Hajduk iz Europe, ali ponosno se „bijeli” vraćaju iz Istanbula, izgubili su, ali nisu pognuli glavu, dapače. 

Na kraju su primili dva gola u finišu, ali dugo je Hajduk bio blizu podvigu na Bosporu. Baš blizu. Caktaš se dvaput primakao, dok je bilo 0:0.

Tako je to s Hajdukovim tužnim europskim epopejama od pamtivijeka. Budeš blizu, a tako daleko. Od St. Etiennea i Eindhovena, pa evo sve do Stambola grada i Galatasaraya.

Ostaje dobar dojam „bijelih” unatoč porazu, nešto kao zalog da nije sve tako crno ili sivo kako nam se često čini, nego može biti i bijelo.

Što nije zabio Mijo Caktaš, jest Younes Belhanda. I tu je bio kraj, Ryan Babel nije trebao kvariti konačan omjer.

Dotad, eh dotad... Ima za čim Hajduk žaliti. Dobro je Hajduk ušao u utakmicu, ajmo „bijeli”, sad ili nikad. Vukasova postava bila je napadački štih, sve ofenzivne adute je izvukao iz rukava, Jakoliš na desnom beku žveltiji od Todorovića nakon slabe partije potonjeg u Skoplju. Pa umjesto iskusnijeg, ali tromog Dimitrova brži Mujakić, te Gyurcso u napadu, kad ga već drže i plaćaju u posljednjoj godini ugovora neka se pokaže i trsi.

S druge Galata oslabljen, ipak je ovo za njih drugorazredni značaj, ruku na srce, na klupi su im bili Omar Elabde... kako ono, Elabdellaoui, pa Falcao i Arda Turan što smo očekivali, ali brate i Belhanda, Luyindama i Emre Kilinc. E pa Fatih, prećera ga!

S jedne strane hajdučko srce, s druge račundžija Terim kojem je bitno svladati Fener za vikend. A ovo će već nekako. O tome smo i pisali, nije da nismo. Ne ide to tako lako.

Pa se Hajduk postavio vrlo sigurno na zdanju Galatasaraya s kojega je prije utakmice i na poluvremenu odjekivao moćni razglas, nije bilo publike, ali gotovo da smo poskakivali od tih koračnica, baš su... ono... ratni poklič.

Ali onda počne utakmice, mrtva, gluha tišina. Korona balun.

Kud svi Turci tu i mali Mijo...

I Hajduk se snašao dovoljno dobro. Vrlo dobro. Laknulo nam je zbog toga. Ne sramotiš se na dalekom putovanju.

Lijepe su ove utakmice, kako god završile, kad se samo sjetimo da je lanjski pohod po kvalifikacijama zaustavila Gzira, s pomoćnog terena na zrnu pijeska Malti.

Kolosalna scena, gledaš iz ptičje perspektive, a ne iza nekog tamo plota, iza tribina vrije megalopolis, a dolje Hajduk - ravnopravan. To se traži. Ma što ravnopravan, ima u 55. minuti Mijo zabit, kako ono, kud svi Turci tu i mali Mijo, Diamantakos mu je servirao sablju iz jatagana na zlatnom pladnju, a Caktaš umjesto u mrežu pucao je visoko i duboko u noć. Nevjerojatno.

I onda se raspalila utakmica, zabija odmah i Galata, ali ne, ne, ofsajd, ispred Posavca je netko bio najbliže da mu ometa vidno polje i nije gol.

Ako ne daš gol - primiš ga

Ide ova utakmica dugo u 0:0, a to smo i priželjkivali, ako ste nas pratili na našim stupcima.

Eto opet Mije, u 68. minuti, Jairo je asistent, a Caktaša opet previsoko?! Poziciju bolju teško je tražiti. Šteta.

U 71. minuti je Terim ubacio Belhandu, vrag odnosi šalu. Posavec je odmah potom junak, jer skida škare Belhande. Ali eto Belhande opet... Zabio je – 1:0! 

Dvije desetke, što smo vam rekli? Caktaš ili Belhanda, eto gdje se lomi.

Ako ne daš gol, primit ćeš ga... I još jednog. Stari zakon nogometa. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. siječanj 2021 18:15