StoryEditor
Hajdukanaliza utakmice

Hajduk je u svim segmentima nadigrao Lokomotivu, a posebno je ohrabrujuće to što je vezni red nakon dugo vremena izgledao zaista sjajno

30. studenog 2021. - 22:10

Nije mala stvar ući u polufinale kupa, pogotovo ako si se tamo posljednji put našao u sezoni 2017./18., a Hajduk je danas to učinio sa stilom.

Lokomotiva je neugodna ekipa, što su Bijeli mogli vidjeti i u prvom dijelu, kada su teško stvarali šanse i izlazili iz protivničkog visokog presinga, iako su inzistirali na tome. Marco Fossati se spuštao između dva stopera po loptu i pokušavao pronaći izlaz iz svoje trećine kroz dodavanja, ali domaćini su bili dobro postavljeni i u pravilu sprječavali Bijele u tom naumu. Doduše, Filip Krovinović je već u sedmoj minuti doveo Hajduk u vodstvo, nakon što su Bijeli iskoristili pogrešku domaćih igrača i u nekoliko poteza došli u šansu koja je i pretvorena u pogodak, ali to je bila iznimka u prvom dijelu.

U drugom poluvremenu, pak, priča je bila kudikamo drugačija. Brze akcije s malim brojem dodavanja i okomiti solo prodori bile su glavne odrednice Hajdukove igre u tom periodu, a ključnu ulogu u tome odigrali su trojica veznjaka – Marco Fossati, Jani Atanasov i Filip Krovinović. Atanasov je zabio nevjerojatan gol za 2:1, ali njemu je prethodila sjajna reakcija sve trojice. Prvo je Fossati driblingom izbacio dvojicu protivničkih igrača, zatim je loptu proslijedio Atanasovu koji je odmah pronašao Krovinovića i nastavio kretnju. Krovinović je pod prekršajem odlično proslijedio loptu do Marka Livaje, a on je onda na desnoj strani pronašao Atanasova koji je iz gotovo nemoguće pozicije matirao Ivana Nevistića.

Upravo je Atanasov danas bio ključni igrač Hajduka, iako su i Krovinović i Fossati pružili i više nego dobru partiju, dok je Livajine sjajne nastupe nepotrebno više naglašavati. Osim dva sjajna pogotka koje je postigao, Atanasov je odigrao taktički sjajnu utakmicu i pokazao da se dobro snalazi u ofenzivnijoj ulozi od one u kojoj smo ga do sada najčešće gledali. Nerijetko bi se našao u protivničkoj trećini i držao širinu kada bi se Livaja spustio centralno, a Lovrencsics još ne bi podigao, dok posebno treba izdvojiti njegovu sjajnu asistenciju za Jana Mlakara u 71. minuti koja je rezultirala pogotkom Slovenca, ali koji je poništen zbog zaleđa.

Bijeli su, kao što i semafor sugerira, odigrali jednu sjajnu utakmicu, a čak je i faza obrane (izuzev drugog Lokomotivinog pogotka) funkcionirala dosta dobro. Valdas Dambrauskas rekao je nakon susreta da je zabrinut zbog golova koje je njegova momčad danas primila, ali realnost je takva da je kazneni udarac za Lokomotivu u najmanju ruku dvojben, dok je autogol Josipa Eleza došao debelo u sudačkoj nadoknadi i može se pripisati razumljivom (iako ne i opravdanom) padu koncentracije Hajdukova stopera.

Također, Bijeli su danas u pravilu bili kompaktni i disciplinirani u niskom i srednjem bloku, zbog čega im Lokomotiva nije uspijevala stvoriti šansu na postavljenu obranu. Hajdukovci su rijetko izlazili u visoki presing, ali su zato nakon svake izgubljene lopte u protivničkoj trećini agresivno izlazili u zatvaranje igrača s loptom i pokušavali doći u reposjed. U tome nisu prezali ni od „profesionalnih faulova” kada je situacija to zahtijevala, iako su susret završili sa samo pet prekršaja.

Silvijo Čabraja nakon utakmice je rekao da je Hajduk nadigrao njegovu ekipu u sredini terena, ali i da mu je momčad propuštala po bokovima. To ukratko znači da je trener Lokomotive svjestan toga da je njegova ekipa na svaki mogući način bila nadigrana, ali za Bijele je posebno važna ta dominacija u sredini terena, jer su i do sada bili opasni preko bokova zahvaljujući individualnoj kvaliteti igrača. Vezni red je, pak, u pravilu bio problematičan, jer su kretnje igrača bile dosta rigidne, zbog čega je protok lopte bio spor. Protiv Lokomotive je to sjajno funkcioniralo i Hajduk je svaku situaciju u kojoj je uhvatio protivničku obranu na krivoj nozi pretvorio barem u šansu, a šest puta i u pogodak.

Dambrauskasova ekipa sada prepuna samopouzdanja ide u goste Dinamu koji je daleko od dobre forme i koji ima svojih problema koji se mogu iskoristiti, pogotovo ako će vezni red ponovno biti na ovakvoj razini.

Do tada možemo još jednom pogledati sjajan pogodak Livaje za 4:1, koji nije rezultat nikakve dobro odigrane akcije ni Dambrauskasove taktičke ideje, već je riječ o čistoj genijalnosti najboljeg igrača koji je nosio bijeli dres u zaista dugo vremena.

item - id = 1147456
related id = 0 -> 1160435
related id = 1 -> 1160398
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. siječanj 2022 08:02