Godina dana bez Pere Nadoveze, godina je već prošla da je umro "Pere, spli‘ski Pele", zapravo Šibenčanin, ali otkako je prešao sa Šubićevca na Stari plac postao je učas miljenik navijača i potom zarana i legenda Hajduka. Najbolji strijelac, golgeter "one" lige (1966. i 1971.), s Hajdukom je kao centarfor osvojio i kup 1967. i titulu prvaka 1971. godine, a onda se profilirao kao stručnjak, trener koji je osvajao trofeje, uostalom nisu to stvari koje bi bile nepoznate.
Najveći uspjeh ostvario je prije ravno 40 godina, te sezone 1983/84 nakon jesenske titule prvaka nije do kraja sačuvao primat, nije postao šampion, ali zato jest ponio Kup Jugoslavije u dva susreta finala protiv Crvene zvezde (2:1 u Poljudu i 0:0 na "marakani" u Beogradu), te je dosegao i polufinale Kupa UEFA gdje je do finala ostao kratak za "pola gola" što se kaže, bilo je 2:1 u Poljudu i 0:1 na White Hart Laneu u Londonu.
Prije dvadesetak godina profilirao se baš kao trener "vatrogasac" na klupi, kad zapne prvom treneru i momčadi, ajde Pero uskači. Taj potez šok-terapije patentirao je njegov stari suigrač, sugrađanin, prijatelj i klupski funkcioner od iskustva - Ante Žaja.
Pa je Nadoveza 2000. uskočio umjesto Ivice Matkovića u travnju i osvojio je Kup Hrvatske (u dvije utakmice finala protiv Dinama, 2:0 u Poljudu, 0:1 u Maksimiru) e da bi četiri godine kasnije, 2004. Nadoveza uskočio kad je Zoran Vulić posustao nakon 1:3 poraza od Dinama u Maksimiru. Uprava (Branko Grgić, Ante Žaja) opet je potražila spasonosno rješenje u Nadovezi koji je ostvario sve tri pobjede do kraja, proveo šok-terapiju i Hajduk je s te tri pobjede dočekao i kiks Dinama (1:1 su igrali "modri" u Zadru), te tako vratio "bijele" na privremeno izgubljeno prvo mjesto, te osvojio dosad pretposljednju titulu prvaka.
Nadoveza, znalac, šmeker, mangup, stručnjak, bezbroj je kvaliteta bilo u staroga lisca Pere Nadoveze kojemu je i predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić posljednjih godina u Tribunj pohodio e da mu čestita rođendane...
Danas, neka nam bude dopušteno primijetiti, Hajduk nema takvu facu, karizmatičnog stručnjaka, trenera u pričuvi da uskoči za kormilo kad zagusti, da prodrma momčad, spašava što se spasiti može.
Šjor Pere, falite nam, hajdučki puk i sportska javnost, ne zaboravlja vas...