Završio je tako još jedan radni dan u Dortmundu. Noć je pala, u želucu već kruli. Vrime je... Za večeru! A di ćemo? Nismo oklijevali, nailazimo na dvije djevojke u blizini Borussijine Akademije.
- Spašavajte! Dajte neku preporuku. Gdje da odemo pojesti? Ma, ništa posebno, nešto onako, obično – upitali smo.
- Hmm... Probajte restoran Jadran Stuben.
Jadran!? Ne zvuči baš njemački... A da nije naš? Ulazimo tako, oprezno na engleskom pitamo za stol. Gleda nas konobar, kao da i on sluti da nismo Nijemci. Nije da nam na čelu piše, ali znate kako to već ide, naši se uvijek nekako nađu.
Probijamo led...
- Vi ste iz Hrvatske?
- A nego što! Ma, znao sam ja odmah da ste i vi – veselo odgovara, saznali smo, nije samo konobar, već i gazda. Goran Primorac vlasnik je restorana....