StoryEditor
Hajdukkomentar

Ferrov odlazak iz Hajduka primjer je ‘kvake 22‘ koju je navijačima teško prihvatiti, ali koja je još uvijek realnost Bijelih

18. lipnja 2022. - 11:23

Hajduk je u srijedu započeo pripreme za novu sezonu koja kreće već 9. srpnja, kada će se Bijeli na Maksimiru suprotstaviti Dinamu u utakmici Superkupa. Ono što se odmah nametnulo kao najvažnija vijest jest to da su klub napustila dvojica stopera – Nikola Katić i Francisco Ferro.

- Katić više nije s nama, prevelika je odštetna klauzula na kojoj inzistiraju Rangersi i vraća se u Škotsku. To zasad nije realno realizirati, ne možemo ući u pregovore. S Ferrom nismo mogli postići dogovor i vraća se u Benficu, s njim je završeno – rekao je Mindaugas Nikoličius novinarima na okupljanju.

Hajduk je tako praktički preko noći ostao bez dvojice stopera koji su uz Josipa Eleza bili prvi izbor Valdasa Dambrauskasa u protekloj polusezoni, a u momčadi su na toj poziciji, uz Eleza, zasad ostali još samo Stefan Simić i Kristian Dimitrov. Doduše, to “preko noći” ne treba shvatiti doslovno, jer obojica su u Splitu bila na posudbi i već odavno se mogao naslutiti ovakav rasplet obiju priča.

Bilo je očekivano da će Rangersi za Katića tražiti iznos koji će Hajduku biti previsok, dok se moglo i predvidjeti da će Ferro pokušati naći drugi angažman na ljeto, bez obzira na to što su Bijeli s Benficom sklopili ugovor po kojem je ostavljena mogućnost produljenja posudbe za još jednu sezonu ako se klub plasira u neko od europskih natjecanja.

Katić i Ferro su svaki na svoj način doprinijeli Hajdukovim prošlosezonskim uspjesima, ali njihove priče su i s igračke strane, ali i s one koja se tiče njihovih aspiracija, u mnogočemu drugačije...

image
Tom Dubravec/Cropix

Nikola Katić stigao je u Hajduk u kolovozu prošle godine kao veliko pojačanje, jer se radilo o igraču koji je dotad bio upisao 59 nastupa u službenim utakmicama za škotskog velikana, ali njegov dolazak ipak nije popraćen s tolikom pompom kao onaj Portugalca koji je krajem siječnja stigao na Poljud iz Benfice kako bi oživio svoju karijeru.

Odmah se počeo stavljati naglasak na činjenicu da je Ferro bio izabran u najbolju postavu U-17 Europskog prvenstva 2014. godine te da je 2019. privukao pažnju mnogih europskih velikana, zbog čega je u ugovoru imao odštetnu klauzulu od 100 milijuna eura. Inače, na spomenutom prvenstvu stoperski par Portugalaca zajedno je s Ferrom činio Rúben Dias, sjajni branič kojeg je Manchester City u ljeto 2020. doveo iz Benfice za 68 milijuna eura i koji se ubrzo prometnuo u jednog od najboljih igrača na svijetu na svojoj poziciji.

Ferrova karijera je u međuvremenu krenula silaznom putanjom i dolazak u Hajduk mu je bio svojevrsna slamka spasa. Portugalac je slovio za odličnog tehničara koji ima sjajnu dubinsku loptu i osjećaj za igru, ali kojemu su velike mane branjenje širokog prostora, duel igra i fizički segment igre općenito.

Ukratko, Ferro se činio kao igrač koji Hajduku ne može donijeti nekakvu dodatnu dimenziju, pogotovo znajući da su Bijeli već imali dobrog razigravača iz zadnje linije u vidu Eleza, ali prilika koja se otvorila vodstvu splitskog kluba da na Poljud dovede nekad veliku nadu europskog nogometa djelovala je predobro da bi se propustila.

image
Robert Matić/hajduk.hr

Nakon polusezone koju je proveo u bijelom dresu, može se izvući zaključak kako je Ferro bio sve ono što se moglo očekivati da će biti. Kvalitetan igrač čije su mane bile evidentne, a vrline umjereno korisne Hajduku, i koji je splitski klub tretirao kao samo jednu kratku stepenicu na putu do povratka na višu razinu, odnosno u neku momčad iz "liga petice".

Portugalčev domet ovog ljeta u najboljem slučaju je jedan od klubova iz sredine ljestvice najjačih europskih liga, dok je čak realnije da to bude neki iz donjeg doma. Uostalom, posljednjih se dana kao nova Ferrova destinacija spominje Cadiz, španjolski klub koji je prošlu sezonu završio na 17. mjestu La Lige, samo jedan bod iznad zone ispadanja.

Ferro s 25 godina na leđima i prošlosti koja je obećavala puno glamurozniji put od ovoga kroz koji danas prolazi očekivano se ne zadovoljava s igranjem HNL-a i Konferencijske lige, pogotovo ako znamo da je plasman u grupnu fazu za Bijele sve samo ne siguran, i to mu ne treba zamjerati. Jer za razliku od primjerice Marka Livaje, Filipa Krovinovića i Nikole Kalinića, Ferra ništa ne veže uz Hajduk i čovjek je boravak na Poljudu shvatio kao samu jednu etapu na svom profesionalnom putu.

Ferro je za Bijele upisao 14 nastupa u kojima je zabio dva gola i ubilježio dvije asistencije. Ono što je zanimljivo jest to da je golove zabijao u svome debiju za Hajduk (protiv Gorice u 3. minuti) i u posljednjoj utakmici u bijelom dresu – na Poljudu u finalu Kupa. Portugalac je taj gol za 1:1 proslavio strastveno i ostavio je dojam da mu je u toj utakmici bilo izuzetno stalo da njegova momčad dođe to pobjede, iako je vjerojatno već tada bio odlučio da će se ubrzo pozdraviti sa svojim privremenim poslodavcima.

image
Tom Dubravec/Cropix

Za razliku od Ferra, koji je Hajduku donio jednu drugačiju dimenziju, u neku ruku čak i nekompatibilnu potrebama momčadi u tom trenutku, Nikola Katić je, kao puno rudimentarniji stoper (ono što na Otoku vole zvati no-nonsense centre back) od početka djelovao kao puno bolji fit za Hajduk. A to je na kraju u velikoj mjeri tako i bilo.

Katić je sezonu završio na 4. mjestu u ligi po ukupnom broju dobivenih duela (136) te na 2. mjestu po broju dobivenih zračnih duela (79). Njegov doprinos u fazi napada bio je minimalan, a njegove reakcije u mnogim situacijama u kojima je protivnik napadao Bijele na postavljenu obranu bile su daleko od idealnih, bilo u kontekstu zakašnjele reakcije ili lošeg postavljanja. Također, Katić je uz onaj tragikomični autogol protiv Lokomotive koji je Hajduk stajao dva boda, skrivio i dva kaznena udarca u prvenstvu, što je najviše nakon Šibenikovih Stefana Perića i Ivice Batarela koji su skrivili obojica po tri. No, u fizičkom segmentu igre je dominirao i bio od velike koristi ekipi.

Kada se sve zbroji i oduzme, odlasci Ferra i Katića zapravo i ne predstavljaju nekakvu katastrofu za Hajduk, jer osim njihovog iskustva i neosporne kvalitete, Bijelima nisu donijeli nešto posebno što se ne može nadoknaditi. Njihov odlazak veći je problem u kontekstu toga što su pripreme počele, a Hajduk trenutno u kadru ima dvojicu solidnih stopera i jednog (Dimitrova) koji baš i ne može biti oslonac ekipi koja je u pohodu na skupine Konferencijske lige i domaći naslov. Dokaz toga dijelom imamo i u činjenici da je Bugarin protekle polusezone upisao samo jedan službeni nastup za Cluj u koji je otišao na posudbu, i to u posljednjoj utakmici.

Tu treba naglasiti i da je pripreme s prvom momčadi započeo junior Mateo Jurić-Petrašilo, ali on je sa svojih 17 godina još daleko od igrača kojeg se može uzeti u obzir kao standardnog stopera prve ekipe.

Ferro i Katić su prošle sezone dali svoj obol ekipi i zapravo bili na razini koja se od njih očekivala. Ništa više, ništa manje. Ali bez obzira na to što su obojica bili samo privremeni stanari Poljuda koji su prvenstveno dovedeni zbog sadašnjosti, a ne budućnosti, njihove priče mogu se percipirati kao pogođeni potezi koji ulijevaju povjerenje da će i sljedeće prinove na stoperskoj poziciji biti adekvatno odabrane.

No, istovremeno se ne smije previdjeti da je Ferrova priča svojevrsni primjer "kvake 22" koju je navijačima Hajduka teško prihvatiti, ali koja je još uvijek realnost Bijelih. Ona glasi: ako je nekad jedan od najtalentiranijih igrača Europe na svojoj poziciji s 24 godine došao u Hajduk, nešto je s njim pošlo po krivu, a ako se pokaže barem iole kvalitetan za vrijeme boravka na Poljudu, neće se tu dugo zadržati.

Dobri nastupi u Europi i plasman u grupnu fazu nekog kontinentalnog natjecanja prvi su korak ka rješavanju tog problema, odnosno popravljanju klupskog imidža među strancima, a dotad treba prihvatiti realnost u kojoj se Hajduk nalazi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. kolovoz 2022 03:26