StoryEditor
Hajdukanaliza utakmice

Bijeli su pokazali da mogu parirati ispremiješanoj momčadi Galatasaraya i da imaju kvalitetu za puno veće dosege na domaćoj sceni

24. rujna 2020. - 23:11
Robert Matić/hajduk.hr

Hajduk nije uspio proći favorizirani Galatasaray, ali zahvaljujući borbenoj, a na trenutke i relativno kvalitetnoj igri, Bijeli se bez previše žaljenja mogu fokusirati na domaće izazove.

Fatih Terim ispremiješao je momčad za ovaj susret i Bijeli su u takvom rasporedu snaga uglavnom mogli parirati Galatasarayu, pogotovo tijekom prvog poluvremena.

Vukas je dobro zaključio da nema smisla stati u niski blok i grčevito se braniti, jer obrana je možda i najslabiji dio njegove momčadi, dok bi pokušaj „skrivanja” lopte od protivnika bio nemoguća misija. Stoga je imalo smisla ići u visoki presing i ne dopustiti domaćinima da se razmašu. Bijeli su discipliniranom igrom u fazi obrane onemogućavali Galatasarayu da lagano dolazi u napadačku trećinu, ali već se od samog početka javljao problem na desnoj strani Bijelih, na kojoj je ordinirao Marin Jakoliš.

Trener Bijelih dao je prednost Jakolišu ispred Todorovića, a Ryan Babel i Emre Taşdemir uglavnom su radili što su htjeli kada bi ostali 1 na 1 s Hajdukovim “desnim bekom”. Jakolišev pristup bio je na zadovoljavajućoj razini, ali zaista je bilo teško očekivati od igrača kojemu to nije prirodna pozicija i koji je već dokazano bio ispodprosječan na poziciji suprotnog beka da ispuni zadatak protiv Galatasarayevog dvojca.

Bez obzira na probleme po desnoj strani, Bijeli su uglavnom kvalitetno odrađivali tranziciju u napad po osvojenoj lopti. Bili su brzi, direktni i stvarali probleme protivničkoj zadnjoj liniji, pogotovo kada bi osvojili loptu u napadačkoj ili centralnoj trećini nakon visokog presinga.

No isto tako je i Galatasaray bio najopasniji u tranziciji, pogotovo kada bi Bijeli izgubili loptu u fazi dok bi se veznjaci taman podizali u zadnju trećinu, što se trebalo izbjegavati pod svaku cijenu i što se, nasreću za Hajduk, nije događalo toliko često.

U drugom poluvremenu Bijeli su ipak malčice pali, ili bi možda bilo točnije reći da su domaćini podigli razinu svoje igre, ali i dalje su se zadovoljavajuće držali. Nakon dvije dobre prilike Galatasaraya, i Vukasova ekipa uspjela je zaprijetiti golu Fatiha Özturka.

Prvo je u 55. minuti Diamantakos odlično ušao iza leđa protivničke obrane, zadržao loptu i uposlio Caktaša na drugoj strani, koji je poslao loptu preko gola. Tu je još jednom došla do izražaja kvaliteta grčkog napadača, koji je u takvoj situaciji bio dovoljno smiren da zastane i skenira situaciju u šesnaestercu te da pronađe suigrača koji se nalazi u najizglednijoj poziciji.

A treba izdvojiti i situaciju iz 68. minute, kada su Jurić i Jairo odigrali dodavanja iz prve i pronašli ponovno Caktaša, koji još jednom nije uspio zabiti. Ipak, ta prilika pokazala je jedno lice Hajduka koje nismo imali često prilike vidjeti, a to je serija dodavanja u zadnjoj trećini koja je izuzetno teška za izvesti, ali protiv koje se ni elitne ekipe uglavnom ne mogu obraniti.

Ali dok je utakmica bila gotovo podjednaka većim dijelom, ulazak Belhande ipak je prevagnuo odnos snaga na stranu domaćina, a Bijeli su usto izgubili onu kompaktnost u sredini terena zbog koje je Galatasaray morao graditi igru uglavnom preko bokova (prvenstveno lijevog) i tražiti prilike iz napadačke tranzicije. Hajdukovci su počeli griješiti, a upravo je Belhanda donio vodstvo svojoj momčadi u 77. minuti, nakon ubačaja Taşdemira s lijeve strane.

Terimova momčad nakon toga je odlučila čuvati posjed i umrtviti igru, ali je svejedno uspjela zabiti i drugi pogodak i riješiti sve dvojbe. U 86. minuti Marcão je izvrtio Mujakića na lijevoj strani i ubacio loptu u sredinu za samog Babela koji je bez problema proslijedio loptu u mrežu.

Ovaj susret pokazao je da Bijeli imaju kvalitetu za parirati Galatasarayu bez najboljih igrača, ali da je situacija dosta drugačija kada su oni na terenu. Ipak, nije mala stvar ni parirati Terimovoj ispremiješanoj momčadi, jer to znači da je kadar sposoban za puno veće domaće dosege od onih prošlosezonskih.

Hajdukova europska avantura ove je godine zagazila debelo u rujan, doduše ne zaslugama same momčadi, ali nije imala toliko gorak kraj na kakav smo naviknuli proteklih godina. Možda je razlog tome dijelom i to što su navijači ovoga puta bili pesimističniji nego ikad pa većina njih nije puno očekivala od gostovanja u Istanbulu, ali Bijeli su bez obzira na to pružili solidnu predstavu.

Ovaj poraz, iako značio oproštaj od Europe, trebao bi dodatno motivirati momčad i uliti joj samopouzdanja pred nastavak prvenstva, jer iako su konteksti HNL-a i Europske lige uvelike različiti, saznanje da posjeduju kvalitetu za odigrati solidnu utakmicu protiv izrazito jačeg protivnika s europskim renomeom trebao bi imati pozitivan utjecaj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. siječanj 2021 17:58