Šteta zbog pehara, žao mi je puno što nismo osvojili Ligu nacija, bili smo blizu, zbilja je malo falilo. Odlučili su penali, toliko puta smo prošli na jedanaesterce, sad nismo... To je tako. Šteta, velika šteta.
Španjolci su začuđujuće dobro izvodili udarce s bijele točke, nije im to odlika, iznenadili su me koliko su gotovo savršeno pucali, osim tog udarca Laportea što mi pak nismo iskoristili.
Rekao bih da je utakmica bila kao igra „dva posjeda”, da tako kažem, kao da se igralo bez branke, bez golova, nego samo borba na sredini terena tko će duže držati loptu i nije bilo pravih šansi niti izravnih ofenzivnih pokušaja.
U takvoj igri imali smo svoje trenutke, nije da nismo, premda su može činiti da su Španjolci za nijansu bili izraženiji, dominantniji. Ne pretjerano, ali ipak.
No, i to može biti varljivo, jer Španjolci su imali jednu pravu, izrazitu šansu ono kad je Ansu Fati pucao, a Perišić odbio s gol-crte ispred prazne branke, ali smo zato mi išli dvaput prema vrataru jedan na jedan, Kramarić u prvom dijelu i kasnije Majer i to su bile izrazite šanse koje na žalost nismo realizirali.
Momcima svaka čast, nema se što zamjeriti, penali su često rulet, sreća, ovaj put nije bila na našoj strani. Utakmica ukupno nije bila nešto posebno, šteta da se atmosfera s tribina nije prelila do kraja u poticaj našima, u zamah do kraja. Igralo se kao da je susret bio u Hrvatskoj, ali opet kažem, da nemamo nikome ništa zamjeriti.
Jer, opet se odigralo dugih 120 mnuta, kad igrač u četiri dana igra tako dvije utakmice s produžetkom, maksimalnih 240 minuta jasno je da ponestane snage ili kako se to danas voli reći – energije.
Nemam primjedbe ni na promjene, zamjene što ih je izbornik Zlatko Dalić radio s klupe, toliki je potrošak energije da naprosto moraš mijenjati i svaku je uradio logično.
Utakmica je, da naglasim, bila zahtjevna trkački, jer kad igraš protiv nekoga tko forsira posjed lopte onda mu moraš trkom parirati i nije bilo prilike da se lopta nabija pa da tražiš predah, jedni i drugi nadmetali su se u posjedu i to je trkom trebalo izdržati.
Izdržali jesmo, ali nas s bijele točke nije išlo i šteta pehara...
Žao mi je zbog trofeja, bila je prilika da osvojimo natjecanje, premda je i sam ulazak u finale velika stvar naravno, ali pehar je pehar i šteta je to, ne mogu se oteti tom dojmu.
Volio bih da Luka Modrić nastavi i dalje igrati za reprezentaciju, dok ovo pišem možda je već i obznanio odluku, ide ili ostaje, razumijem da je najbolje otići kad si na vrhuncu, ali... Čekamo nestrpljivo...